U skloništu Veterinarske bolnice Poreč nalaze se brojni psi koji traže dom. Među njima ima i onih koje je teško udomiti – jer oni su slijepi i gluhi, pa je onda zadatak volontera još i teži. Li je gluha i ima već potencijalne udomitelje. Joey je stariji i gluh, a Milo mladi pas koji je oslijepio od lanca koji ga je jako stezao oko vrata…
Evo kako ih opisuje porečka udruga SOS Šape koja pomaže napuštenim životinjama. Joey je pas od 20-ak kilograma i 54 cm visine. Upravo je napunio 10 godina.
„Kad te stisnu godine a još si napušten i sam! Tako počinje tužna priča o Joeyu koga nitko nikad nije čipirao i proglasio svojim. Nije, jer je znao da to neće biti zauvijek, da će ga izbaciti iz svog dvorišta prvom prilikom kad ostari, razboli se ili jednostavno nabavi novog, mlađeg. Zato i ne znamo njegovu priču, ne znamo da li je ikada osjetio topli krevetac, finu papicu… Rekli bismo da nije. Sluša srcem više nego svojim ušima, ali ih naćuli kad čuje auto. Možda ga to podsjeća na auto koji ga je odvezao i iskrcao negdje daleko od njegovog dvorišta. Možda će ipak Joey promijeniti mišljenje o autima kada jednog dana dođe jedan i po njega, onaj koji će dovesti obitelj koja će ga voljeti. Tog divnog, umiljatog psa, koji lijepo hoda na uzici i uživa u maženju.“
Milo je oslijepio jer ga je lanac oko vrata jako stezao. Jedva je preživio.
„U ovom pogledu je puno ljubavi ali nema sunca. I tko zna kada ga je on posljednji put vidio i sjeća li ga se uopće. Milo, psić od tek 1,5 godine, već je prošao svoj životni pakao: netko mu je stavio lanac oko vrata koji ga je stezao kako je Milo rastao i pravim čudom je ostao živ, ali je izgubio vid.
Milo je staložen, poslušan pas kojem je bitno da ima topli krevetić, klopicu i da može puno njuškati. Milo je pas za one koji svijet vide kao i on – osjećajima. Milo ne udara u stvari, orijentira se njuhom i sve vidi jer gleda srcem. Milo voli ljude, oprostio im je. Nadamo se da će netko zavoljeti i njega, na isti način. Njegova dlakica je narasla i pokrila ožiljke od lanca, ali samo ljubav i nježnost može pokriti ožiljke u njegovoj duši.“
Li ima 12 kilograma i 50 centimetara i za nju je jedna obitelj zainteresirana, doznajemo iz SOS Šapa.
Već su imali jednog slijepog psa po imenu Zen koji je prije tri godine udomljen u Sloveniji.
-Zen je prošao sva školovanja, čak i bolje od pasa koji vide… Korona i njegova alergija malu su ga usporile da položi još jedan ispit da bi bio rehabilitacijski pas za djecu s posebnim potrebama (povremeno samo). Nažalost, udomljenja u inozemstvu su nam malo stala od kada je ova prijetnja ratom generirana zbog rata u Ukrajini, tamo ljudi imaju nešto više sluha za starije, slijepe i gluhe pse… A s njima se može gotovo sve kao i s psima koji čuju i vide, poručuju iz Udruge za zaštitu životinja SOS Šape koja ima posla i s drugim psima.
-Upravo smo u akciji sređivanja jednog imanja na kojem vlasnik ima 11 pasa i jednu mačku. Čovjek ih pazi i voli životinje, ali nije u (financijskoj) prilici kastrirati pa se tu našlo 6 štenaca i 5 odraslih pasa, od kojih bi pokušali većinu udomiti. Započeli smo s akcijom cijepljenja (zaraze i bjesnoća), čipiranja i kastracija. Bit će to lijep posao koji će dugo trajati i financijski je naporan, zaključili su iz udruge SOS Šape.
Foto Eva Šolar
