O dresuri pasa razmišljaju brojni vlasnici ovih četveronožnih ljubimaca, no iako su takvi tečajevi već uvelike poznati diljem svijeta, ponuda istih u Istri nešto je oskudnija.
Ukorak s vremenom ponovno ide upravo Žminj, gdje je od 2020. godine otvorena Škola za pse “Dolotarea”. Njezin osnivač, Kristijan Orešković, psima je okružen cijeli život, no 2007. godine počinje se ozbiljnije baviti njihovim školovanjem, iz čega na kraju proizlazi i spomenuta škola za pse, ali i njihove vlasnike – “Dolotarea”. Iza ovog zanimljivog imena, kako saznajemo, stoje po prva dva slova nekih od Oreškovićevih pasa koji su, nažalost, uginuli, a to su Do – Dona i Don, Lo – Lord, Tarea – Tar i Rea.
Trenutno škola broji čak 43 polaznika, vlasnika s njihovim njuškicama, raspoređeno po više grupa, a ponuđena je i opcija individualnih treninga, koju je odabralo pet polaznika, a odrađuju se na terenu škole ili kod vlasnika psa. Fiksni termini ne postoje, već se jedni drugima prilagođavaju, a treninzi se odvijaju u mjestu Jurići, selu nedaleko Žminja, no u tijeku su i radovi na novom terenu, također u Općini Žminj, točnije u mjestu Vidulini.
Treninzi sa svakom grupom traju sat vremena, no često ostaju i dulje u igri, te je jedino važno, napominje Orešković, da psi dolaze i odlaze s treninga sretni, što je često vidljivo po tome što nakon odrađenog treninga ne žele otići kući.
“Sami treninzi koncipirani su tako da uživaju i psi i njihovi vlasnici, ali naravno da postoje i neke malo, nazovimo, “dosadnije” vježbe koje trebaju savladati. Najčešće na početku, što uključuje prvih deset treninga, uvijek radimo “upucavanje” na zvuk klikera, kontakt psa s vlasnikom uz ometanje s hranom i potvrda dobro izvedene vježbe klikerom, nakon čega prelazimo na, recimo, izvođenje vježbe hoda uz nogu uz dodavanje nekih elemenata, te ponavljanje ranije naučenih vježbi. Potom slijedi igra s vlasnikom i na kraju, što također spada u vid rada, pse nagrađujemo međusobnom igrom. To im je izuzetno potrebno zbog socijalizacije, kondicije i psihofizičkog razvoja jer ne treba zaboraviti da psi uče cijeli život. Na kraju, i sami vlasnici uživaju ih gledati u igri s drugim psima, a meni, gledajući i jedne i druge, bude prekrasno!”, objašnjava nam osnivač Dolotaree.
Osim što mnoge vještine nauče njihovi psi, za vrijeme treninga i vlasnici saznaju mnogočega zanimljivoga o svojim psima. Voditelj škole je tako nepresušan izvor savjeta, a nekoliko ih je podijelio i s nama:
“Uvijek ističem kako se psima ne trebaju davati ljudske osobine, te da psi uživaju u pravilima – ako se ta dva zahtjeva ispune, njihovi su vlasnici već napravili dobar dio posla. Također, skrenuo bih pozornost na to da svaka pasmina ima svoje specifične potrebe, no svi imaju dvije zajedničke. Pritom ne mislim na osnovne potrebe za preživljavanjem i parenjem, već na potrebu za kretanjem i razmišljanjem. Ako im to nije pruženo, psi ne samo da neće biti sretni i zadovoljni, nego s vremenom mogu postati i nervozni i destruktivni!”
Vlasnike tako kroz treninge Orešković pokušava naučiti o pokazivanju emocija svojim psima, o pravilnom korištenju glasa u tom ophođenju, te o pravovremenom i preciznom nagrađivanju, pa i o korištenju glasa kod ukora nakon neželjenog ponašanja – jer je to jedini ispravan način kako psima pokazati kada nešto nisu napravili kako treba, bez korištenja davilica, bodljikavih i električnih ogrlica i kojekakvih drugih fizičkih načina kažnjavanja.
U odgoju pasa, veli naš sugovornik, i najmanji su detalji bitni, a sve što se s njima radi na terenu škole, bitno je da vlasnici prakticiraju i drugdje jer će jedino tako dobiti poslušnog psa.
Za sve koji su tražili priliku za rad sa svojim ljubimcima, mogu se javiti na mail adresu vongatako.oreskovic@gmail.com, putem Instagrama – “Škola za pse Dolotarea” ili pak pozivom na broj telefona 0915190573. Sa sobom na trening potrebno je ponijeti običnu ogrlicu, povodnik od oko 120 cm duljine, igračku s kojom se pas voli igrati, kliker, mekane i ne jako suhe poslastice za psa i torbicu za hranu, ali i možda najbitnije, vlasnici sa sobom moraju donijeti dobro raspoloženje i osmijeh.
Orešković je podijelio i planove za ovu školu, pa će se tako na spomenutom novom terenu u Vidulinima izvoditi puno sportskih aktivnosti uz prepreke poput agility poligona, a vježbat će se i aktivnosti kao što su Nose work, Sport nose i druge. Novost na čijem ostvarenju Orešković marljivo radi jest mogućnost polaganja ispita pri Hrvatskom kinološkom savezu, održavanje natjecanja unutar istoga, kao i drugih natjecanja.
Ovaj strastveni ljubitelj pasa i sam ima dvije Belgijske ovčarke, kao i malu mješanku udomljenu prije 12 godina, za koju ističe kako je miljenica svih jer su zbog njezinog hendikepa svi nježniji s njom.
“Ono što svakako moram istaknuti je podrška obitelji, supruge, kćerke i sina koji pomažu oko naših pasa, oko terena, ali i stvari koje bih ja trebao odraditi, ali zbog škole ne stižem. Kćerka za sada pokazuje veliko zanimanje za rad sa psima i moram priznati da joj ide jako dobro a ima samo 9 godina pa tko zna, možda krene mojim stopama”, govori Orešković.
Za kraj, naglasio je kako bi svatko tko želi nabaviti psa o tome trebao prije promisliti najmanje stoput, a potom isto toliko puta i o samoj pasmini. Uz to, svakako bi trebali posjetiti i neku školu za pse. Sadašnjim vlasnicima pasa poručio je da se, neovisno o starosti psa i pasmine, prije pojave problema ili odmah po prvim znakovima, jave u škole za pse jer se sve može puno lakše riješiti ako se reagira na vrijeme.
