Anita s kolegama
Ako se slučajno nađete na području Pule i napravite neki prometni prekršaj, mogla bi vas zaustaviti jedina prometna policajka motociklistica u Istri – Anita Prgomet Buić. Ova mlada Marčanka ne smatra ništa čudnim to što vozi veliki motor, i to ne bilo kakav, nego BMW težine 270 kilograma koji ima čak 1.200 kubika. Bude joj malo teško ako ga treba gurati, no snalazi se, budući da se bavi sportom ili joj pak netko uskoči i pomogne. Motocikle je počela voziti još kao mlada, jer joj je to uvijek bio poseban gušt, ali uvijek su imali do 125 kubika.
Anita se ovim poslom bavi otkad je iz srednje škole otišla na Policijsku akademiju. U policiji radi osam godina, od toga dvije u temeljnoj, a šest godina u prometnoj policiji u kojoj se najviše bavi kontrolom prometa i korištenja sigurnosnih pojasa, zatim osiguranjem prometnih nezgoda i regulacijom prometa za vrijeme gužvi.
-Upisala sam Policijsku akademiju jer mi je to oduvijek bio zanimljiv posao, nesvakidašnji. Uredski me posao nije zanimao. K tome, tata je radio u policiji pa sam od malena gledala kako to funkcionira, otkrila nam je 28-godišnja policajka.
Priznaje nam da rizika u njenom poslu ima više nego u nekim drugim zanimanjima, no to joj svakodnevnica. Ona i njeni kolege trude se previše ne obazirati na rizike, a to mogu biti mahom ozljede, napadi na službene osobe i prometne nezgode, budući da su osam sati na cesti. Za nesreću je dovoljna sekunda nepažnje, veli nam ona.
-U svakom poslu ima teških trenutaka. No, u policijskoj službi oni ne prestaju kada završi radno vrijeme. Posebno mi je teško kada obiteljima moramo priopćiti da im je netko blizak poginuo u prometnoj nesreći. I same te nesreće su teške za gledati, jer prvi stižemo kada se dese. Posebno je teško bilo lani, kada smo imali jako puno poginulih u prometu, pojašnjava Anita svoje traume s kojima se teško nositi i s kojima se nakon posla ide doma.
Policajcima je osigurana psihološka pomoć, ali dodaje da se to vrlo rijetko koristi. Svatko na svoj način pokušava prevladati svoje traume i teške trenutke.
No, posao policajca nosi i lijepe trenutke, kojih također ima puno, ali o njima se manje zna.
-Građani to manje znaju, ali puno pomažemo. Nastojimo se približiti djeci koja su jako sretna kad mogu ući u službeni auto ili sjesti na motor. Lijep je osjećaj kad možemo pomoći starijim građanima, a tu su čak i one bizarne situacije kao što je pomoć za prelazak ceste ili utjeha i topla riječ. Zapravo, lijepih trenutaka ima puno više nego onih loših, kazala je Prgomet Buić.
Dodaje da ima jako puno predrasuda prema ovom poslu i to najviše baš prema prometnoj policiji.
-Naš je posao djelovati represivno na vozače, pa nas stoga tako doživljavaju. No, moraju znati da sve to radimo za njihovo dobro i da bismo smanjili prometne nezgode, posebice s poginulima, pojasnila je.
Na upit kako ljudi reagiraju kada ih zaustavi žena, veli nam da je 90 posto njih pristojno.
-Kada nekoga zaustavim i skinem kacigu, najprije na licu vidim šok. No, općenito sam zadovoljna kako ljudi reagiraju. Uskoro neću više biti sama, jer se trenutno za rad na motoru priprema još jedna djevojka koja će također raditi na području Policijske postaje Pula, istaknula je naša sugovornica.
U poslu su svi ravnopravni, ima već dosta žena koje rade u policiji, pa se to više ne smatra isključivo muškim poslom. S kolegama se odlično slaže i veli da joj je čak bolje raditi s muškarcima.
Pitamo je koji su po njenom iskustvu najgori vozači.
-Postoje dvije vrste – stariji vozači koji imaju slabe reflekse i žive u nekom svom dobu od prije 30 godina. Ne voze brzo, ali čine pogubne greške. Drugi su oni nadobudni i mladi, kojih ima sve više i misle da se njima ništa ne može desiti. Većinom su to muškarci, podcrtala je Anita.
A kakve su žene za volanom?
-Ne stoji više ona izreka „žena s volanom“ koja je podrazumijevala da lošije voze. Primijetila sam da u pojedinim situacijama reagiraju bolje, pametnije su i opreznije, zaključila je jedina prometna policajka na motoru.
