Za ubojstvo životinje propisana je kazna za fizičke osobe od 10 do 15 tisuća kuna kao i kazna zatvora do jedne godine
Nakon tužne vijesti da je u Slanome otrovan potražni pas koji je bio obučen za spašavanje ljudi iz ruševina, trogodišnja belgijska ovčarka Alis, novinari Dubrovačkog vjesnika kontaktirali su njezinog vlasnika Srđana Boticu. Cijela je obitelj uplakana i nitko ne može vjerovati da nema više njihove razigrane, plemenite i voljene ljubimice, koju je, kako kaže Srđan, voljelo cijelo Slano.
Upravo stoga želi vjerovati da se trovanje nije dogodilo namjerno. Ne može u nikoga uprijeti prstom. Išao je i u Općinu i u komunalni odjel pitati je li se postavljao kakav otrov, ali nije. Pretražio je cijeli teren oko kuće – posebno stoga što ima još tri psa – ali ništa nije pronašao.
– Ne sumnjam u nikoga jer je Alis bila miljenica cijelog mjesta. Ne znamo ni s čime je otrovana, osim da joj nije bilo spasa. Umrla mi je na rukama, krv na usta i nos i adio, rekao je njen vlasnik.
– Što vam imam govorit’, sve znate. Treba više stat’ na kraj tome – kazuje, misleći na trovače. Na žalost, među nama žive i neljudi kojima smetaju nečiji ljubimci i ubijaju ih na najsvirepije načine. Ono što je još tragičnije u slučaju Alis jest da je ona bila licencirani potražni pas koji je mogao spasiti puno ljudi, a upravo netko od (ne)ljudi priuštio joj je mučnu smrt.
Inače, za ubojstvo životinje, bilo trovanjem, teškim zlostavljanjem ili drugim načinom, propisana je kazna za fizičke osobe od 10 do 15 tisuća kuna. Također, trovanje je kažnjivo i po Kaznenom zakonu, a predviđena je kazna zatvora do jedne godine.
– Imali smo treninge, tabore, simulacije, polaganja za licencu, ispite, sve je s najboljim ocjenama prolazila – prisjeća se Srđan, koji je s Alis pohitio u Petrinju prvog dana potresa. Njih dvoje bili su potražni tim. Već su navečer bili na licu mjesta i ostali šest dana, spremni spašavati koga je trebalo, objavio je Jutarnji list.
Foto privatni arhiv vlasnika psa
