Tarska vala od davnina je poznata po tradicionalnom izlovu riba mrežama koje se potežu u kraj. To se odvijalo više od 900 godina. Tradicionalni je to riblov koji se u gospodarske svrhe odvijao jednom ili dvaput godišnje do ulaska Hrvatske u Europsku uniju. No, kako mreže potegače koje se ovdje koriste nisu prepoznate u legislativi Europske unije, tako je zadnji gospodarski izlov ribe u Tarskoj vali bio 2013. godine.
Pa tako jučer, 15. siječnja, izlov ribe nije obavljen zbog prodaje, već zbog znanstvenog istraživanja za dobivanje izuzeća, odnosno tzv. derogacije od Europske unije. Uvala je bila opasana ribarskom mrežom sedam dana pod budnim okom Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz Splita, a uz pomoć Ribarske zadruge Istra koja je zadnjih godina imala koncesiju Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja za zatvaranje te uvale i gospodarskog izlova. Istarski su ribari, naime, od Uprave za ribarstvo zatražili da im se omogući ponovno izlov u Tarskoj vali potegačom, pa je Uprava za ribarstvo od Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz Splita zatražila da se obave istraživanja s ciljem analize ovog tipa ribolova i pripreme dokumentacije za traženje izuzeća od EU-a kako bi se ta vrsta ribolova mogla nastaviti. Ribarskoj zadruzi Istra izlov u Tarskoj vali od vitalnog je interesa i uvjet opstanka.
Jučer se u Tarskoj vali tradicionalno okupio velik broj ljudi koji su pratili izlov ribe. Svojevrsna je to atrakcija, a u Ribarskoj zadruzi nadaju se da bi mogla postati turistički zanimljiva u budućnosti – kao još jedina preostala takve vrste u Hrvatskoj. Ribari, brod i oprema, koje je osigurala Ribarska zadruga Istra, od ranog su jutra jučer bili u poslu. Izlov ribe se dogodio nakon 16 sati. U mreži je očekivao najviše bilo strijelka, predatora koji se već nastanio na ovom području. Tek nešto manje bilo je cipala, salpi, oradela, mormora…
O tome smo i jučer razgovarali s upraviteljem Ribarske zadruge Robertom Momićem i prof. dr. sc. Jakovom Dulčićem, voditeljem Laboratorija za ekologiju i priobalni ribolov Instituta za oceanografiju te voditeljem ovog znanstvenog istraživanja u Tarskoj vali čiji su kolege od ranog jutra pratili izlov sve do kasno navečer, kada se riba pregledavala i analizirala na brodu.
-Izlov i ove je godine odrađen za znanstveno istraživanje, a najviše ima ponovno strijelki, kao invazivne vrste, te cipala. Tokom cijelog dana bilo je i nešto poteškoća. Jer ovo nije jednostavna ribolovna operacija. Dečki su od 7 sati bili u aktivnosti. Sve je obavljeno, kako smo i najavili, transparentno, po danu i svi su imali uvid u ono što se događa i u rad Instituta, naglasio je upravitelj zadruge Momić.
Dodao je kako smatraju da imaju sve elemente za dobivanje derogacije od EU-a, a ako je dobiju, bit će to velik uspjeh i nastavak tradicije duge 900 godine koja je i uvjet opstanka najveće ribarske zadruge u Istri.
-Pozivam svih da u skladu sa svojim mogućnostima omoguće da se ova vrsta izlova riba i da tradicija ne odumre, rekao nam je sinoć Momić, dodavši da je istraživanjem važno odrediti točan period u godini u kojim se ova vrsta izlova može obaviti kako bi ciljane vrste ribe bile sigurne.
Prof. Dulčić najavio je da će Institut uzeti uzorak ribe koji im je potreban za analizu, a važni su im biološki parametri i na kojim temperaturama ribe, posebice strijelko, egzistiraju.
-Prvi put u svijetu upravo u Tarskoj vali zabilježeno je da strijelko može egzistirati ispod 14 Celzijevih stupnjeva. Što je tu vrstu natjeralo da tu obitava moramo otkriti, čime se hrani u novom okolišu…, a pretpostavljamo da se hrani ciplom što naposljetku utječe na strukturu ulova. Ovdje je bilo pet vrsta cipala, a najčešći je cipal zlatar.
Nije problem u ovom trenutku autohtona fauna nego je problem regulacije momenta, tj. kada će se ovaj ribolov dozvoliti. Moramo utvrditi trenutak kada će biti omogućen ovaj tip ribolova, zaključio je prof. Dulčić.
Video izlova u Tarskoj vali možete pogledati klikom OVDJE
Strijelko (skakuša) je riba grabežljivica koju ćemo sve češće imati u ponudi u ribarnicama. Doselila se iz južnog Sredozemlja i udomaćila se u Jadranu. Čini pravi pomor među nama poznatim vrstama kao što su lubini, cipli, salpe… Nema ozbiljnijeg prirodnog neprijatelja, pa je njena brojnost sve veća.
