„Prije sedamnaest godina kad smo počeli, u Istri je ostalo samo 350 boškarina. Devedesetih godina bilo ih je svega stotinjak“, rekao nam je Igor Merlić dok smo sjedili kraj ognjišta konobe 2. Peron, bivše stanice na staroj austrougarskoj željezničkoj pruzi koja je Pulu i Buzet preko Divače spajala s Bečom. Merlić je direktor Agencije za ruralni razvoj Istre (AZRRI), firme koja zadnjih petnaest godina istarske seljake i proizvođače hrane pokušava izvesti na razvojni put istarskih vinara i maslinara, objavio je portal Plavakamenica.hr.
Agenciju je 2003. osnovala Istarska Županija, s više nego ambicioznim zadatkom. Agencija je morala snimiti stanje istarske poljoprivrede, odrediti najveće potencijale, omogućiti razvoj najboljih lokalnih proizvoda i pozicionirati ih na tržištu.
Istra je regija s najjačim gastronomskim identitetom u Hrvatskoj. Flos Olei, najutjecajniji svjetski vodič za ekstradjevičanska maslinova ulja, Istru je četvrtu godinu zaredom proglasio najboljom maslinarskom regijom, na temelju ocjena istarskih ulja, koja predstavljaju imena poput Belića, Ipše i Chiavalona. Istarski vinari koje predvode Matošević, Kozlović, Clai, Coronica… jedina su zaista organizirana lokalna vinska industrija u Hrvatskoj, što se nakon dvadeset godina vidi i na brojkama o njihovoj prodaji i na kvaliteti vina.
Uz onaj iz Pijemonta, istarski bijeli tartuf jedna je od najcjenjenijih gastronomskih namirnica uopće. Istarski pršut i suhomesnati proizvodi grana su na kojoj treba još puno raditi ali neki osnovni standardi kvalitete su postavljeni. Istarski zreli sirevi kroz proizvođače poput Latusa i Kumparičke već imaju dosta visok zanatski standard a Lagunina stancija Špin uspostavila je i industrijske protokole za vrhunske sireve. No, i u tako perspektivnom okruženju, piše Plavakamenica.hr, razvoj moderne, profitabilne poljoprivrede posvećene vrhunskim proizvodima, zastrašujuć je posao.
“Puno smo učili od Talijana, ali u svakom detalju smo razvijali svoj model, prilagođen Istri,” kaže Edmondo Šuran voditelj Centra za razvoj ruralnog poduzetništva, čovjek koji operativno nosi ključne dijelove AZRRI-jevog posla.
AZRRI-jevi strateški planovi obuhvaćaju sve, od rada na okrupnjavanju zemljišta preko traženja načina bolje prodaje ulova istarskih ribara do organizacije pametnijih programa u strukovnim školama. No, njihov amblematski projekt i dalje je obnova boškarina. AZRRI je danas primjer dobre regionalne organizacije koja povlači stotine tisuća eura iz EU fondova i iza sebe ima više od 20 projekata, uključujući masterclassove koje vode neki od najboljih hrvatskih, slovenskih i talijanskih chefova, sve popularnije na hrvatskoj restoranskoj sceni.
“Naši projekti pokrivaju široku problematiku, ali naš osnovni posao je poboljšati život seljacima kroz vrednovanje lokalnih proizvoda, kreiranje trendova i njihovo povezivanje s krajnjim korisnicima,” kaže Šuran. Sve je počelo s boškarinom. “Kad smo počeli spašavati boškarina, istarski seljaci nisu vjerovali da se od stočarstva može dobro živjeti,” priča Šuran, “Problem je bio i u tradiciji i u strukturi.” Prosječno poljoprivredno zemljište u Istri nije veće od 2,5 hektara. “To je prostor za dvije krave. Seljaci koji su držali krave nisu živjeli od prodaje mesa ili mlijeka, nego od poticaja”.
Od Ministarstva poljoprivrede dobivali su tisuću eura po grlu, plus stotinjak eura za svako novo tele. “Nakon naše prve prezentacije, gotovo nijedan nije bio zainteresiran za program,” sjećaju se u AZRRI-ju. Iako su im nudili besplatno početno stado i siguran otkup po cijeni bitno većoj od tržišne, seljaci se nisu usudili mijenjati način na koji su godinama radili. “Morali smo se boriti protiv tradicionalnog seljačkog razmišljanja u kojemu je promjena uvijek rizik, i protiv sistema koji je za njih funkcionirao, ali zapravo nije omogućavao nikakav razvoj,” priča Šuran.
S kolegama je pribjegao metodi direktnog uvjeravanja. “Četvoricu po četvoricu poljoprivrednika ukrcavali smo u auto i vozili ih u Pijemont, u Toskanu, u Emiliu Romagnu… da vide farme, upoznaju stočare koji su ozbiljni poduzetnici, da vide kako se od stoke može uspješno živjeti. Bilo je teško, ali malo po malo sve je više seljaka ulazilo u program.” Svakom seljaku koji uđe u AZRRI-jev program obnove boškarina (koji financira Istarska županija), agencija poklanja deset gravidnih junica. To je osnova njegovog budućeg stada.
Više pročitajte na portalu Plavakamenica.hr.
