Predsjednica Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije Marina Cvitić jučer poslijepodne u priopćenju za javnost je napisala da će srijeda biti dan koji će po svemu sudeći označiti kraj za Uljanik, kraj nadi u pulski brodograđevni opstanak i, kako je navela, “kraj obmana u režiji državnih čelnika”.
Naime, veli Cvitić, jasno je da će Skupština vjerovnika danas donijeti odluku da nema osnove za izradu stečajnog plana i da se obustavlja poslovanje Uljanika.
-Kako država, po svemu sudeći, nema namjeru dati garancije za nastavak proizvodnje, sigurno neće biti prihvaćen prijedlog odluke stečajne upraviteljice o revitalizaciji i opstanku brodograđevne djelatnosti u Puli kroz novo poduzeće. Za nekoliko sati bit će vrlo jasno da su predsjednik vlade Andrej Plenković i ministar gospodarstva Darko Horvat svojim brojnim izjavama posljednju godinu i pol dana zapravo obmanjivali javnost i radnike, napisala je sindikalistica Cvitić.
“Plenković i Horvat su namjerno odugovlačili”
Naglašava da su Plenković i Horvat namjerno odugovlačili objavu konačne odluke dok ne prođu predsjednički izbori.
-Zašto su smijenili bivšega stečajnog upravitelja, zašto su dali zadatak Mariji Ružić znajući da neće prihvatiti nikakav plan oživljavanja brodogradnje? Očito sve da bi se ljudima zamazalo oči prije predsjedničkih izbora”, smatra čelnica sindikata i dodaje kako će oni ostati zapamćeni kao grobari Uljanika, a i cjelokupne brodogradnje, glasnici deindustrijalizacije Hrvatske, a posebno Istre.
-U Istri će egzistirati samo trgovine i turizam, to jest uslužne djelatnosti. Čiji je to interes? Sigurno nije interes Hrvatske, njezinoga gospodarstva, njezinih građana i radnika, njezine suverene i samostalne budućnosti na koju istaknuto priseže predsjednik vlade, zaključuje predsjednica SIKD-a.
Po njezinu mišljenju, likvidacija Uljanika, bez mogućnosti revitalizacije brodogradnje kroz Uljanik brodogradilište 1856, povlači za sobom i ostala Uljanikova društva koja su, doduše, u stečaju, ali ipak rade i daju šansu.
-Osim toga u pitanje opstanka dovedena su i druga društva koja na prostoru Uljanika godinama rade kao potkoncesionari. Kome je namijenjen prostor Uljanika? Je li ga zapravo trebalo ugasiti? Ako jest, onda je to trebalo reći javno i glasno i preuzeti odgovornost za takve odluke, ali odgovornost je imenica nepoznata našim političkim čelnicima, piše Cvitić.
Dodaje kako nikoga ne bi iznenadilo da se na ročištu ponovno ne donese nikakva odluka, odnosno da se, po njenim riječima, odgodi zabijanje posljednjeg čavla, možda dok ne prođu i parlamentarni izbori.
