U ribarskom sektoru neki su prošli bolje, a neki lošije u posljednjih godinu dana koju je obilježila pandemija koronavirusa. Dok su neki ribari svoj ulov dali u preradu, mnogi drugi su se našli u problemima jer nisu imali kome prodati ribu. Naročito oni koji prodaju ugostiteljskim objektima. Na koji način posluje razgovarali smo s jednim od najvećih ribara na našem području, Valterom Parisom, 30-godišnjim kapetanom ribarskog broda Paris iz Vrsara koji lovi s okružujućom mrežom plivaricom srdelarom za ulov male plave ribe.
Valter je, kako nam kaže, suvlasnik zajedničkog obrta za morski ribolov koji ima još jedan ribarski brod Sisol, također plivaricu, na kojem je kapetan njegov prvi rođak Dante Paris. Obrt postoji od 1978. godine a Valter i Dante naslijedili su ga od očeva 2016. godine. U obrtu su, dodaje Valter, zaposleni mama, sestra i sin mamine sestre.
Područja ulova su im zapadna strana Istre, Kvarner i područje oko Lošinja. Sve što ulove predaju ribarskoj zadruzi “Punta Zub” (SIC d.o.o.). Sveukupno imaju 16 zaposlenih i unatoč korona-krizi nisu otpuštali radnike, niti su morali tražiti potpore za očuvanje radnih mjesta od države.
Kada imaju posla, priča nam Valter, onda na more izlaze navečer kada padne sunce. Traže ribu, a kada je nađu, bacaju sidro, pale svjetla i čekaju da se riba skupi. Ako vide da se riba dobro skuplja onda odemo odmoriti do 3 ujutro a nakon toga ustaju. Kada mrežu dignu do kraja, slijedi vađenje ribe iz mreže, stavljanje u baje napunjene ledom i vodom. Zatim se kreće u luku iskrcati ulov, gdje obično stignu drugo jutro, od 7 do 9 sati, ovisno o dobu godine i količini ulova.
-Kada je ružno vrijeme ne izlazimo van na more, tako da ovaj mjesec nismo ništa ulovili. A od početka godine nije bilo baš puno lijepog vremena tako da nismo imali puno dana za izaći na more. Ribe ima, samo nas loše vrijeme ne pusti da je ulovimo. Što se tiče ulova u ovo doba godine nisu baš neki veliki ulovi. Tako da što god ulovimo – dobro je, priča nam ribar kojeg smo u petak fotografirali pred polazak na Kvarner, gdje su trebali ostati pet dana.
Kako je vaš obrt podnio teret korona-krize?
-U doba korone srećom nismo imali većih problema pošto većinu ulova dajemo u preradu, ali oni (koće, mreže stajačice itd.) koji se više baziraju na izvoz i prodaju u restoranima imali su velike probleme jer nisu imali kome prodati ribu, navodi Paris.
Kakvu vam podršku pruža Udruženje obrtnika Poreč?
Udruženje obrtnika Poreč nas redovito informira o novostima iz propisa. Propisi u ribarstvu se često mijenjaju i dobivanje informacija na vrijeme nam puno znači. Dobro je došla inicijativa Udruženja da organizira međunarodni ribarski sajam CROFISH u Poreču. U više smo navrata u našim prostorijama Udruženja imali susrete sa nadležnim iz Ministarstva poljoprivrede, odnosno Uprave za ribarstvo, a redovito primamo i informacije o dostupnim kreditima i poticajima. Naše je Udruženje i član tijela LAGUR-a „Istarski švoj” putem kojeg se financira ribarska infrastruktura na Poreštini (muzeji ribarstva, obnova ribarnice i sl.). Udruženje nam redovito financira i odlazak na Susrete ribara HOK-e koje predstavlja najveće okupljanje ribara u Hrvatskoj, a gdje se govori o problematici struke.
Imate li kakav prijedlog na koji bi se način trenutno mogli više/bolje pomoći obrtnicima u ovoj nezavidnoj situaciji u kojoj se nalazi hrvatsko gospodarstvo?
-Prije svega zahvaljujemo državi koja nam je omogućila primanje naknade u okviru mjere I.9. »Privremeni prestanak ribolovnih aktivnosti – COVID-19« okružujućim mrežama plivaricama – srdelarama za prosinac 2020. godine. Mislim da bi bilo dobro da se država više i pojačano uključi u plasiranju ulova na stranim tržištima.
Nažalost, izostankom većeg broja turista naše domaće tržište ne može prihvatiti veće količine ulova ribe i morskih organizama, tako da bi tu svakako pomoć dobro došla. Država bi mogla dodatno regulirati tržište, a posebno prodaju u sivoj zoni. Isto tako nadležno ministarstvo bi trebalo promovirati proizvode ribarstva na način da se počinje više ribe konzumirati u zemlji, bilo u javnim institucijama (bolnicama, vrtićima i školama) ili među stanovništvom.
Kakva su vaša predviđanja za poslovanje do kraja 2021. godine?
Nadam se da će se situacija smiriti i sveopće stanje popraviti, mada nemam prevelikih očekivanja, zaključio je Valter Paris.
Napisala i snimila Tanja KOCIJANČIĆ
