Jurina i Franina za 2023. godinu, 69. po redu, izašao je nedavno iz tiska i službeno predstavljen večeras u porečkom foajeu kina, pred mnogobrojnim publikom među kojima su bili gradonačelnik Poreča Loris Peršurić, županijski pročelnik za kulturu Vladimir Torbica i pjevač Edi Maružin, prvi dobitnik Nagrade za besidu Drago Orlić koju dodjeljuje upravo Jurina i Franina. Na kraju promocije Maružin je ovogodišnju Nagradu za besidu D. Orlić predao pjesniku Tomislavu Milohaniću koji živi i stvara u Rapavelu i Poreču.
Ove godine ovaj tradicionalni istarski zavičajni godišnjak slavi 100. rođendan. Prvi broj Jurine i Franine tiskan je u Trstu koncem 1922. za 1923. godinu. U novom broju časopis donosi pregršt priloga poznatih novinara, publicista, književnika i kulturnih djelatnika, a teme se brojne događaje, zanimljivosti i ljude vezane za i oko Istre.
Publici su ih predstavili izdavač Vladimir Bugarin iz tvrtke 5do12, članica uredništva Ivona Orlić i kao moderator Josip Maras. Zbog bolesti nije mogao doći glavni urednik Vlado Mandić.
Premda je prvi put izdan prije 100 godina ovo je 69. broj Jurine i Fanine, naglasio je u uvodu Bugarin podsjetivši na godine tijekom Drugog svjetskog rata kada je bio zabranjen, a nakon toga bilo je pojedinih godina problema zbog nedostatka financija.
Podsjetio je da je 1990. palicu izdavača preuzeo Miroslav Sinčić koji je to činio dugi niz godina sa svojom buzetskom tvrtkom Reprezent, da bi Orlić i njegova tvrtka Errata corrige uredili i izdali tri sveska, za godinu 2019., 2020. i 2021.
Naime, prije pet godina, kada je ovom godišnjaku prijetilo gašenje jer je ostao bez nakladnika, uredništvo kalendara preuzeo je Drago Orlić, a nakon njegove smrti Vlado Mandić u nakladništvu porečke tvrtke 5do12 Vladimira Bugarina.
Bugarin se zahvalio Odjelu za kulturu Istarske županije na čelu s Torbicom na sufinanciranju, te brojnim autorima koji su se odazvali za pisanje tekstova. Bilo ih je toliko da su neki nažalost ispali iz ovog broja, pa njihovi radovi ostaju za idući. Zbornik ima ovog puta na naslovnici Roč te ukupno 224 stranica, Do Nove godine može se kupiti za 135,62 kune, a nakon Nove godine koštat će 18 eura.
Ivona Orlić izrazila je ponos na rad svih autora, te zadovoljstvo što se promociji u Poreču odazvalo puno ljudi.
Pohvale cijelom timu Jurine i Franine uputio je i gradonačelnik Peršurić, naglasivši da je ovaj kalendar u Gradu Poreču uvijek jako tražen, posebice kao novogodišnji poklon.
Pročelnik Torbica naglaio je da županija u ovoj priči ima dva zadatka – dati šolde i ne petljati se u ništa. Upravo zato je projekt tako uspješan, kazao je i zahvalio se svima koji su radili na Jurini i Franini „perke ko ne znamo ki smo, ne znamo ni di ćemo završiti“.
U novom broju časopis donosi pregršt priloga poznatih novinara, publicista, književnika i kulturnih djelatnika, njih više od 60, a teme se odnose na događaje, pojavnosti, ljude i predmete vezane za i oko Istre.
U uvodu se čitateljima obraća Miroslav Sinčić, najdugovječniji urednik časopisa. Godišnjak donosi i pregled svih zbirki Etnografskog muzeja Istre u Pazinu iz pera ravnateljice muzeja Ivone Orlić, a urednik časopisa Vlado Mandić osvrće se na prve brojeve Jurine i Franine do fašističke zabrane 1929. godine. Davor Mandić piše o povijesnim odlukama iz 1943. o sjedinjenju Istre s Hrvatskom, Robert Matijašić o stradanju Istrana u njemačkome radnom logoru, a Valter Černjul o Matku Laginji koji se prije 140 godina u Istarskom saboru drznuo prozboriti hrvatski. Davor Šišović piše o istarskom bogatstvu različitih mikroidentiteta, Marijan Milevoj o pruzi Lupoglav – Štalije koju su gradile omladinske radne brigade i koja je otišla u zaborav, dok Slaven Bertoša opširno piše o drevnom Osoru na dodiru Cresa s Lošinjem od davnina do danas.
O dvomilenijskoj tradiciji brodogradnje u Rovinju piše Aldo Pokrajac, a Milan Rakovac objavljuje esej o osebujnom piscu Fulviju Tomizzi raspetom između istarskog zavičaja i tršćanskog prebivališta. “Francijev offline podcast” naslov je priloga Marija Benčića o Franciju Blaškoviću, kantautoru, rokeru, alternativnom muzičaru i osnivaču neformalne grupe Gori Ussi Winnetou. Oreste Cossetto piše o nekadašnjoj kolektivizaciji koja je upropastila porečke seljake, a Mirjan Rimanić o poznatome istarskom plesu balunu koji se udomaćio i u središnjoj Istri. O novom postavu muzejske zbirke Kastavštite piše Marija Rađa, mali Umag koji je postao velegrad tenisa tema je priloga Zlatana Varelije, a o ladanjskom/samostanskom posjedu u Dajli prepuštenom propasti piše Jerica Ziherl.
Ivana Nežić autorica je priloga o cakavizmu i vrijednosti zavičajnih govora, Anton Percan piše o malo poznatom austrijskom odbiru tadašnje Pule za ratnu luku, dok Josip Maras piše o porečkom Interu, nekadašnjem pojmu za vrhunsku zabavu. Nada Galant opisuje kako se odlučila prevesti Malog princa na žminjsku čakavicu, Asim Čabaravdić piše o rudaru koji je iz Bosne došao u Istru i usput završio studij medicine, Barbara Ban piše o zatvaranju pulskog rock kluba Uljanik, a Kristian Stepčić Reisman o labinskim pjevačima u vrhu hrvatske pop scene. O Fratarskom otoku kod Pule piše Budimir Žižović, a o tinti za pisanje koja se dobivala iz istarskih hrastovih šiškica piše Goran Prodan.
Časopis donosi, uz ostalo i prilog o kočiji koju je kraljica Elizabeta II. darovala Titu a čuva se i danas na Brijunima. Piše i o ljudima kojih više nema a obilježili su epohu: o slavnome pazinskom kirurgu dr. Ivanu Matijašiću, o znanstveniku i piscu Ivi Rudanu, o etnomuzikologu Renatu Perniću, o jezikoslovcu Goranu Filipiju, o dirigentu Mirku Deklevi te o osnivaču Atomskog skloništa i Sajma knjige u Puli Bošku Obradoviću. Na kraju časopis donosi zanimljiv prilog – pjesmu Škocila je macka na Štol za koju je tekst i glazbu napisao Daniel Načinović.
Časopis će se moći kupiti u knjižarama od druge polovice studenog, ili se može naručiti online na jurinaifranina@gmail.com…
