Stihovima i glazbom istarske kantautorice Elis Lovrić, večeras, 12. lipnja, u Vižinadi otvoren je 28. po redu Susret čakavskih pjesnika Verši na šterni. Dugogodišnji kontinuitet ove manifestacije i njezino neumorno širenje i izvan granica istarskog poluotoka, samo je potvrda da čakavska riječ ima svoje čvrsto mjesto među njezinim govornicima, a manifestacija Verši na šterni pokazatelj je da nema granica među brojnim čakavskim dijalektima.
U ime domaćina, Općine Vižinada, goste je pozdravio načelnik Marko Ferenac istaknuvši kako je Vižinada desetljećima ponosan domaćin ove manifestacije i da ih svake godine nanovo vesele novi pjesnički izričaji brojnih gostiju.
U svome obraćanju okupljenima ravnateljica Gradske knjižnice Poreč, koja je organizator ove manifestacije i nakladnik istoimene zbirke pjesama, Irides Zović, osvrnula se je na početke Verši i prisjetila se nedavnog preminulog, neumornog Drage Orlića, idejnog začetnika Verši i pjesnika koji je uvijek rado sudjelovao u njihovoj dugoj tradiciji. Pjesnik Drago Draguzet potom je kazivao stihove posvećene Orliću „Ča je reka Drago?“
Vrijednost ove manifestacije prepoznaju i svoju podršku daju Upravni odjel za kulturu i zavičajnost Istarske županije te Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske. Na susretu je prisutne pozdravio pročelnik za kulturu Istarske županije Vladimir Torbica, pohvalivši trud i entuzijazam svih onih koji su ovakvu manifestaciju održali i razvijali je.
„Kada ponestane čakavskih riječi, često za izražavanje najdubljih emocija, mnogi autori posežu za novim tvorbama ili zaviruju u stare hrvatske rječnike koji kriju leksičko blago „jezika slovinskoga“ (kao što su to mnogo puta činili Danijel Načinović, Slavko Kalčić prevodeći Danteovu Božanstvenu komediju ili Drago Orlić u prepjevu Knjige o Jobu). Tako je i kod ovih pjesnika koji su za svoj izričaj odabrali materinski idiom u kojem se najekspresivnije i najjednostavnije mogu izraziti. U prošlome je stoljeću pisati čakavštinom značilo braniti svoj identitet, označiti teritorijalnu pripadnost i samosvojnost, danas pjesnici progovaraju materinskom riječju sa željom da ona ne utihne ili nestane“, rekla je dr.sc. Lina Pliško, ovogodišnja izbornica Verši, redovita profesorica i nositeljica više kolegija na Filozofskom fakultetu u Puli.
Ove je godine svojih 227 novih i neobjavljenih pjesmama prijavilo 84 autora, a izbornica je izabrala njih 50, čiji su radovi uvršteni u ovogodišnju zbirku.
Ovogodišnje likovno rješenje potpisuje prof. Andi Pekica, a grafičko rješenje i oblikovanje povjereno je Enriki Vežnaver Vidović iz studija “Na broju 8“. Okupljene je na trgu u Vižinadi, kroz ovu osebujnu pjesničku večer vodila Martina Pereša.
Na šterni su svoje stihove kazivali: Vanesa Aničić, Vladimir Bačac, Avelina Damijanjević Draguzet, Mladen Doblanović, Drago Draguzet, Diana Erman, Davorka Flego, Majda Fradelić, Ana Galant, Nada Galant, Antonela Grizila, Roberta Ivančić, Živka Kancijanić, Josip Klarić, Dheeba Kožljan Škabić, Vesna Milan, Tomislav Milohanić (Slavić), Ina Padovan, Josip Pariž, Ana Marija Pavlović, Marija Peruško, Vesna Petrić Terzić, Rina Repanić Gotal, Marija Ribarić, Nerina Saulig i Josip Vretenar.
Pokrovitelji ove vrijedne manifestacije su Grad Poreč, Istarska županija – Upravni odjel za kulturu i zavičajnost te Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske.
Nakon čitanja stihova, a među pjesnicima su bile i tri pjesnikinje iz Korčule, Visa i Splita, druženje je nastavljeno uz Battistellinu šternu, a kruna svega bila je torta.
