HDLU Istre raspisuje natječaj za sudjelovanje u prvom tematskom projektu u 2024. pod nazivom “Tragom geste”. Prijavu za natječaj potrebno je poslati na email istrehdlui2020@gmail.com i na email kustosa projekta marin.b.milan@gmail.com do 5. 2. 2024. godine.
Prijava mora sadržavati ispunjenu prijavnicu i fotografiju rada koja je imenovana (prezime i ime autora_naziv djela_tehnika_domenzije_godina izrade).
NAPOMENA: Nepotpune prijave i prijave koje nisu poslane na obje gore navedene email adrese neće se razmatrati.
Selektirani tematski projekt HDLU-a Istre „TRAGOM GESTE“
U vizualnoj umjetnosti gesta je autorov izraz koji ga čuvstveno određuje. U semiotičkom smislu ona progovara znakom koji je zapravo ideogram osjetilnog i racionalnog. Likovna je gesta zapravo naglašena subjektivnost, ona potiče tranziciju čulnih stimulansa iz genetskih trezora u opredmećenu stvarnost, ona je autorov znak, ona je njegov kod koji u likovnom svijetu određuje njegovo prisustvo.
Tema projekta je istraživanje geste u sferi svjesnog i nesvjesnog.
Što je zapravo sadržaj geste, vrijeme i energija ili samo energija?
U našem svijetu, svijetu vidljivog, postoje mediji koji vizualno pamte gestu i oni koji je vizualno ne pamte.
U ovom projektu moguće je baviti se i jednim i drugim. Istraživati područja utjecaja geste u sferama vidljivog najveći je prostor kojim se bave vizualne umjetnosti. Od početaka modernizma pa do danas umjetnici su istraživali utjecaj geste na razne materijale. Osobina većine materijalnog jest da pamti vrijeme i sve druge utjecaje pa, naravno, i umjetničke akcije. Ovaj je dio svim autorima dovoljno poznat tako da smatram da nije potrebno o tome posebno govoriti.
Suvremeni umjetnički izraz podrazumijeva i bavljenje medijima koji vizualno ne pamte gestu, navest ću neke primjere vezane za ovakva promišljanja u vizualnoj umjetnosti. U prvoj polovici šezdesetih godina prošlog stoljeća formirao se neoavangardni pokret fluksus (korIJen riječi je iz latinskog naziva za tok, protok). Fluksus je djelovao u Evropi i Americi proširujući koncept readymadea na bihevioralnu poziciju, uključujući u svoj izraz gestu, akt i ponašanje, gdje je suštinska praksa umjetničkog djelovanja život umjetnika. Materijali kroz koji djeluje fluksus su ideje, misli, fantazije, društveni odnosi i sadržaji vezani za religiju, politiku, znanost i filozofiju, a to bi značilo da pripada onom aktivizmu koji primiče umjetnost samom životu. Ideje Fluksusa su bliske idejama neodade s razlikom da neodada ima hladan racionalni pristup svojim konceptima bez političkih konotacija djelujući u unutarumjetničkom sistemu kao kritika modernizma, dok fluksus kroz spiritualni, bihevioralni, ludistički i altruistički karakter svojih projekata nastoji postati katalitična sila koja je pozitivnim djelovanjem usmjerena na političko restruktuiranje stvarnosti, u cilju stvaranja boljeg svijeta. Koncem šezdesetih nastao je pokret koji u svom programu nije postavljao u središte zbivanja umjetnički predmet ili događaj, nego istraživanje uvjeta produkcije događaja ili predmeta, funkciju umjetničkog rada i njegovu recepciju. Konceptualna umjetnost, kako je nazvan ovaj pokret u vizualnim umjetnostima, razvijala je teoretski diskurs i analitički pristup umjetnosti. U svojim početcima konceptualna je umjetnost bila vezana za Duchampovu readymade umjetnost, ali je kasnijim razvojem uključila i nove strategije koje su se bavile uglavnom teorijskim konstrukcijama i modelima.
Američki konceptualni umjetnik Joseph Kosuth u djelu „Art as Idea as Idea“, koncipiranom prema uputama iz Duchampove „Zelene kutije“, problematizira ideju umjetnosti kao ideju u umjetnosti. Povlačeći paralelu s „jezičnom igrom“ Ludwiga Wittgesteina, Kosuth nadgrađuje postduchampovsku umjetnost i uvodi teoretski stav iz pozicije umjetnika. Kosuth preispituje koji funkcionalni aspekti određuju umjetnost: uvjeti nastanka nekog djela, intencija umjetnika, okruženje, na koncu umjetnički koncept i uključenje svih mehanizama priznavanja nekog djela kao umjetničkog. Kosuth uvodi termin made-ready, koji svojim dijalektičkim obrtom govori da u procesima značenja (pod kojima se misli i na promjene značenja) i označavanja djelo determinira kulturni ambijent, aksiologija unutar umjetničkog sistema kao i svi drugi kulturni i sociološki aspekti. Njegovi radovi su razne medijske instalacije koje u postindustriskom informacijskom društvu zamjenjuju stvarnu sliku svijeta virtualnim svijetom.
Spomenut ću još jednu funkciju readymadea koju uvodi engleska grupa Art&Language. Ako posmatramo Duchampov readymade „U produžetku slomljene ruke“ lopata za snijeg kupljena u trgovini metalne robe i opreme postala je mjenjanjem ambijenta i odlukom umjetnika umjetničko djelo, Art&Laguage razmatra može li se onda izvršiti i promjene statusa ambijenta, pa bi proglašavanjem trgovine umjetničkim prostorom i svi predmeti koji se u njoj nalaze postali umjetnički predmeti. Art&language ide i dalje u istraživanju readymade koncepta, T. Atkinsonovo i M. Baldwinovo djelo „Air Show“ iz 1967. („Zračna izložba“) predstavlja fikcionalni entitet, zračni stub čija je osnova jedna kvadratna milja. Budući da nije poziciono određena, a niti visinski ograničena, ona se ne može retinalno percipirati, nego je samo teorijski konstruirana. U ovom slučaju čak ni egzistencijalni predmet (papir na kojem je ispisan tekst) nije umjetnički predmet, nego sadržaj teksta. Ovakav razvoj analitičke teorije readymadea pokazuje da umjetnički predmet može transcedentirati u apstraktni oblik, što znači da nije nužno da bude token, u ovom slučaju komad papira s otkucanim tekstom, već koncept i deskripcija iz ponuđenog teksta.
Za koncept readymadea uvedene su interpretacije koje se kreću od ludističke (umjetničke igre) i fenomenološke analize, koja polazi od stava da se izbor umjetničkih predmeta proširuje i na umjetnički nepriznate predmete, koji se odlukom i odabirom umjetnika uvršćuju u klasu umjetničkih predmeta, preko magijske i psihoanalitičke teorije do analitičke estetike, u kojoj umjetničko djelo nije sam predmet, nego i interpretacija kao filozofski diskurs postaje njegov funkcionalni dio.
Proces materijalizacije apstraktnog podrazumijeva prijelaz iz subjektiviteta u objektivitet, a autorska ideja kao subjektivni umni prizvod tek u susretu s medijem dobija mogućnost angažiranja svih aktera umjetničke proizvodnje.
Likovna gesta nastaje kao poslijedica kontroliranog, djelimično kontroliranog ili pak nekontroliranog pokreta, ona kao apostrofirana subjektivnost nastoji potaknuti procese tranzicije bazičnih čulnih stimulansa iz genetskih trezora u opredmećenu stvarnost.
Naturalizam materije i subjektivnost geste stvaraju novi realitet. Od autora ovog projekta očekuje se da istraže područja gestualnosti u sferama kontroliranog i nekontroliranog, vidljivog i nevidljivog te svjesnog i nesvjesnog.
Milan Marin
