Donosimo ciklus o istarskim kaštelima. Danas predstavljamo priču o Dvigradu iz publikacije Istarske županije pod nazivom “Istarski kašteli”.
Makabrističan je prizor danas mrtvog srednjovjekovnog gradića Dvigrada čiji se osamljeni kostur uzdiže istočnim krajobrazom Limske drage. Ruševine ove utvrde kriju davnu slavu nekadašnjeg živahnog, važnog i prosperitetnog utvrđenog naselja.
Dva kaštela srasla u jedinstveni centar
Podignut u ranosrednjovjekovno doba na strateški važnoj uzvisini s koje se kontrolirao promet Dragom i putovi koji su unutrašnjost Istre spajali sa zapadnom obalom, Dvigrad je u razdoblju svOga punog cvata bio centar S otprilike tisuću stanovnika oko čijeg su se vlasništva borili najmoćniji regionalni vlastodršci. Utvrdeno naselje nastalo je, kako sammo
ime otkriva, srastanjem dvaju kaštela u jedinstveni centar omeden Zidinama. Riječ je O utvrdama Monkaštel na sieverozapadu i Parentin na jugoistoku. Ti su posjedi jednim dijelom bili u rukama porečkih biskupd, a drugim pod vlašću akvilejskih patrijarha. lako je dugi spor koji se vodio oko vlasništva nad ovim važnim zaštitnikom Limske drage završio pobjedom akvilejske crkve, zbog strateške važnosti u upravu Dvigrada miješali su se grofovi Gorički, kao i izdanci gospodara Pule iz kuće Castropola, pa čak i obližnja gospodarica Jadrana, Venecija.
Stalne smjene vladara i zaštitnika
Ne zna se točno kada i zašto je napušten kaštel Parentin, no od kasnog srednjeg vijeka život u Dvigradu koncentrirao se isključivo oko Monkaštela, iako se nastavilo koristiti ime Duo Castra. Unatoč smanjenju opsega mjesta, u razdoblju akvilejske uprave Dvigrad se razvio u skromnu
gradsku komunu, imitirajući administrativne strukture i upravne prakse obližnjih mjesta, poput Bala. Tako se za vrijeme višegodišnje krize Akvilejskog patrijarhata, koja je gotovo paralizirala državne organe ove nestabilne crkvene države, Dvigrad samostalno stavio pod vlast i zaštitu Hugona VIll. Devinskog, tada najmoćnijeg regionalnog vlastodršca i kapetana obližnje Pazinske knežije.
Hugonova smrt i kraj kuće Devin su, po svemu sudeći, vratili Dvigrad pod okrilje akvilejske crkve. No, ne zadugo. Sukob koji je buknuo izmedu Venecije i ugarsko-hrvatskog kralja, potom i cara Svetog Rimskog Carstva Žigmunda Luksemburškog podijelio je vlastodršce Akvilejskog patrijarhata na prougarsku i promletačku frakciju, od kojih je potonja upravljala Dvigradom. Nakon što je Venecija odaslala vojni garnizon za obranu kaštela od potencijalnog neprijateljskog napada 1411. godine Dvigrad je neslužbeno postao dijelom Mletačke Republike. Venecijanski dužd Tommaso Mocenigo to će službeno potvrditi 1414. godine, stavljajući Dvigrad pod upravu koparske komune čji će plemići služiti kao načelnici ovoga kaštela sve do kraja XVll|. stolječa. Odmah nakon prelaska pod vlast Venecije bit će kodificiran i Dvigradski statut, zbirka lokalnog prava po kojoj se mjesto vodilo duboko u novovjekovno razdoblje.
Rat, malarija i smrt grada
Nažalost, mletačka uprava lokalnom stanovništvu nije donijela dugoročnije razdoblje blagostanja. Periodični sukobi izmedu Venecije i Habsburgovaca desetkovali su veliki dio novovjekovne Istre, posebice pogađajući pogranične teritorije i mjesta poput Dvigrada. Razaranje najvećih razmjera ovaj je kaštel doživio početkom XVIl. stoljeća u jeku Uskočkog
rata, nakon kojeg se više nikada nije oporavio. Uz sve ove udarce, Dvigrad je zapljusnulo nekoliko valova smrtonosnih zaraznih bolesti, a od XVII. stoljeća u povijesnim izvorima spominje se i “loš zrak”, odnosno malarija kao znatan depopulacijski faktor. Sve to dovelo je sredinom XVII. stoljeća do potpunog napuštanja kaštela čji su se stanovnici preselili u obližnji
Kanfanar. Tako je umro Dvigrad, nekada moćni čuvar Limske drage.
Danas, gotovo četiri stoljeća nakon smrti, Dvigrad ima priliku uskrsnuti u novom ruhu kao turistička atrakcija u srcu Istre koja na jedinstven način može evocirati davno minula srednjovjekovna stoljeća, eru svojeg najvećeg sjaja.
Autor teksta dr. Josip Banić
Izvor teksta – Istarski kašteli, publikacija u izdanju Istarske županije
Fotografije nastale u okviru TAKE IT SLOW projekta Programa CBC INTERREG VA Italija – Hrvatska 2014. – 2020. u okviru kojeg je Istarska županija otvorila posjetiteljski centar Kuća kaštela u Momjanu
O projektu
Pametni i spori turizam jadranskog naslijeđa budućnosti (TAKE IT SLOW) predstavlja strateški projekt INTERREG VA CBC Italija Hrvatska programa 2014-2020 koji će upravljati i promovirati jadransku regiju kao zelenu, pametnu, održivu, dostupnu prekograničnu turističku destinaciju usmjerenu promociji koncepta sporog turizma.
Opći cilj projekta je povećati prosperitet i potencijal zelenog rasta mediteranskih otoka, priobalja i unutrašnjosti projektnog područja kao visoko specijaliziranih TAKE IT SLOW destinacija, stimuliranjem prekograničnog partnerstva radi postizanja opipljivih promjena u upravljanju destinacijama. Projekt će se usredotočiti na potencijale prirodne i kulturne baštine za razvoj održivog turizma u cilju postizanja ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije zajedničke prekogranične jadranske turističke destinacije omogućavajući regionalnim i lokalnim dionicima razmjenu znanja, razvoj i provedbu pilot-projekta te testiranje novih politika, proizvoda i usluga.
U okviru projekta TAKE IT SLOW otvorit će se Posjetiteljsko interpretativni centar Kuća istarskih kaštela, koji će se umrežiti i promovirati zajedno s ostalim centrima i lokalitetima prirodne i kulturne baštine u Hrvatskoj i Italiji. U centru će se prezentirati kulturna ruta istarskih kaštela, tipični proizvodi i gastronomija kao nišni sektori koji otvaraju nove mogućnosti prezentacije prirodne i kulturne materijalne i nematerijalne baštine.
Provedba projekta službeno je započela online kick-off sastankom projektnih partnera održanim 29. i 30. srpnja 2020.godine.
Link na stranicu programa: https://www.italy-croatia.eu/
Projekt: Pametni i spori turizam jadranskog naslijeđa budućnosti
Akronim: TAKE IT SLOW
Programe: Interreg V-A Italija-Hrvatska CBC Program 2014-2020
Trajanje: 01. lipnja 2020. godine – 31. prosinca 2022. godine
Budžet: 3.764.695,71 EUR
Financiranje: 85% Europski regionalni razvojni fond, 15% partnerske organizacije
Vodeći partner: Dubrovačko-neretvanska županija
Projektni partneri: Javna ustanova razvojna agencija Šibensko-kninske županije, Javna ustanova RERA SD za koordinaciju i razvoj Splitsko-dalmatinske županije, Sveučilište u Zadru, Istarska županija, Autonomna regija Friuli Venezia Giulia, Regija Veneto, Regija Emilia-Romagna, Regija Marche, Regija Abruzzo, Regija Molise, Konzorcij javnog teatra Puglia i pridruženi partner Regija Puglia.
