Donosimo ciklus o istarskim kaštelima. Danas predstavljamo priču o Momjanu iz publikacije Istarske županije pod nazivom “Istarski kašteli”.
Na istarskom sjeveru, iznad potoka Argilla, nalaze se ostaci nekada impozantnog Momjanskog kaštela. Tvrđava podignuta na stijeni omeđenoj liticama na 280 metara nadmorske visine jedan je od najpitoresknijih simbola srednjovjekovne Istre. Izvanredan obrambeno-strateški položaj momjanskog kaštela tijekom povijesti je omogućavao kontrolu nad obližnjim prometnicama i plodnim vinorodnim područjem. No, život u Momjanu, mjestu smještenom podno kaštela, nije oduvijek bio u sjeni ovog impresivnog fortifikacijskog zdanja.
Utvrda građena pod okriljem akvilejske crkve
Prvo pisano svjedočanstvo o Momjanu seže u 1035. godinu, kada se u javnoj ispravi cara Svetog Rimskog Carstva Konrada ll. mjesto spominje kao posjed samostana sv. Mihovila u Vižinadi kraj Buja. Tijekom Xl. stoljeća, međutim, vlast nad ovim neomeđenim naseljem – zapravo selom u srednjovjekovnom poimanju urbaniteta – prelazi u ruke obitelji Weimar-Orlamünde. Izdanak obitelji, grof Ulrik II. 1102. godine cijelo imanje poklanja akvilejskoj crkvi. Tako je započela višestoljetna vlast Akvilejskog patrijarhata nad Momjanom, a upravo će se pod okriljem ove osebujne crkvene države uzdići momjanski kaštel, zdanje čiji ostaci do danas
zrcale ozračje europskog srednjovjekovlja. Pod sjenom akvilejske crkve iznjedrit će se i prva velikaška kuća koja će se imenovati upravo po ovo utvrdi. Rodonačelnik kuće Momjanskih bio je Vošalk, član obitelji koja je gospodarila Devinom, sjeverno od Trsta, vitez u službi akvilejske crkve i njenih advokata, grofova Goričkih.
Buduće generacije kuće Momjanskih, međutim, kameleonski su mijenjale odanost različitim vladarima: podržavajući čas patrijarha, čas Goričke, čas Veneciju. Rezultat takve politike bilo je neizvjesno razdoblje XIV. stoljeća u kojemu se vlast nad utvrdom i utvrđenim naseljem ubrzano mijenjala. Na kraju, 1312. godine vlast nad Momjanom konačno je u potpunosti prešla u ruke grofa Henrika lI. Goričkog.
Razaranje kaštela nije bilo fatalno
Najmračniji trenutak u svojoj povijesti Momjan je pretrpio upravo za vrijeme podčinjenosti grofovima Goričkim. Bio je to udarac od kojeg se više nikada nije u potpunosti oporavio. Naime, 1343. godine buknuo je rat između Venecije i grofa Alberta lll. Goričkog. U tom je kratkom okršaju izdanak dinastije Gorica izašao kao neupitan gubitnik: Albert IIl. osobno
je morao doći u Veneciju pred mletačkog dužda i pognute glave prihvatiti mirovni ugovor s Prejasnom Kraljicom Jadrana. Između ostaloga, grof Gorički bio je primoran razoriti kaštel i sve fortifikacijske građevine u Momjanu. No, iako je to bio jedan od najtežih udarca za momjanski kaštel, srećom nije bio fatalan.
Smrću grofa Alberta l. 1374. godine, svi istarski posjedi kuće Gorica ugovorom o nasljedstvu prelaze u ruke austrijskih vojvoda iz dinastíje Habsburg. Upravo se u XV. stoljeću, za vrijeme habsburške vlasti nad Momjanom mjesto ponovno u pisanim izvorima spominje kao kaštel, sto potvrđuje da mu život nije bio okončan mirovnim sporazumom iz 1344. godine. ldentično kao i u razdoblju goričke uprave, Habsburgovci nisu Momjan uklopili u sastav Pazinske knežije, nego su posjed vodili kao zasebno vlastelinstvo čiju su upravu davali u zajam svojim vitezovima od povjerenja.
Jedna takva velikaška obitelj bila je kuća Raunacher čiji su izdanci gospodarili Momjanom u ime Habsburgovaca početkom XVI. stoljeća. U tom je razdoblju buknuo sudbonosni rat između Venecije i tzv. Cambraiske lige koju je vodio i car Maksimilijan l. Habsburški. Vatra sukoba posebice je brzo planula upravo u lstri, regiji podijeljenoj između mletačkih i austrijskih jurisdikcijskih zona. Momjan nije bio iznimka: 1508. godine mletačke
čete zauzele su kaštel i pripojile ga Republici Sv. Marka. Za Momjan je tada službeno započela era Venecije.
Simone de Rota kupio kaštel za 5.555 zlatnih dukata
lako je prvotno bio podređen piranskoj komuni, Momjan se 1535. godine arbitražnom odlukom iz Trenta morao vratiti pod vlast Raunachera, no pod uvjetom da Venecija zadržava kazneno pravo i drugostupanjsko sudstvo u građanskim parnicama. Drugim riječima, jurisdikcija kuće Raunacher bila je samo mrtvo slovo na papiru. Lako su pokušali neko vrijeme upravljati Momjanom, Raunacheri su na kraju odustali od dijeljenja vlasti s Venecijom i odlučili prodati sva svoja prava nad momjanskim vlastelinstvom. U siječnju 1548. godine sklopljen je kupoprodajni ugovor sa Simoneom de Rotom, plemićem iz istaknute bergamske dinastije, koji je kupio kaštel i sva vlastelinska prava od braće Raunacher za 5.555 zlatnih dukata.
Obitelj Rota upravljat će Momjanom sve do sredine 19. stoljeća i upravo će u prvoj fazi njihove uprave, odnosno drugoj polovici XVI. stoljeća, momjanski kaštel doživjeti renesansu. U to je doba kaštel, koji je poznat pod imenom kaštel Rota, dobio arhitektonske obrise po kojima je prepoznatljiv do danas. Simone l. Rota, naime, odmah nakon kupnje kaštela kreće u njegovu obnovu, koja obuhvaća radove na ulaznom portalu te impozantnoj kuli koja do danas dominira krajobrazom, obnovljene su i zidine, ali i četverokatni stambeni prostor (palas).
Momjanski kaštel služit će kao rezidencija kuće Rota sve do 1835. godine
kada je napušten. Od tada počinje strmoglavi pad nekadašnje impresivne srednjovjekovne utvrde koja gubi stratešku i rezidencijalnu funkciju.
Novi život kamenog čuvara plodnih nizina
Srećom, stoljetno propadanje nekadašnjeg ponosnog čuvara plodnih vinorodnih nizina sjeverozapadne Istre danas je zaustavljeno. Ostaci momjanskog kaštela, koji su sačuvani do danas, saniraju se putem javno financiranih projekata koji polako vračaju stari sjaj ovom osebujnom simbolu istarskog srednjovjekovlja. Štoviše, činjenica da je Kuća kaštela smještena upravo u Momjanu dodaje novu važnost mjestu koje je u svojim stoljećima sjaja predstavljalo jedan od najdragocjenijih kamenčića istarskoga srednjovjekovnog mozaika.
Autor teksta dr. Josip Banić
Izvor teksta – Istarski kašteli, publikacija u izdanju Istarske županije
Fotografije nastale u okviru TAKE IT SLOW projekta Programa CBC INTERREG VA Italija – Hrvatska 2014. – 2020. u okviru kojeg je Istarska županija otvorila posjetiteljski centar Kuća kaštela u Momjanu
O projektu
Pametni i spori turizam jadranskog naslijeđa budućnosti (TAKE IT SLOW) predstavlja strateški projekt INTERREG VA CBC Italija Hrvatska programa 2014-2020 koji će upravljati i promovirati jadransku regiju kao zelenu, pametnu, održivu, dostupnu prekograničnu turističku destinaciju usmjerenu promociji koncepta sporog turizma.
Opći cilj projekta je povećati prosperitet i potencijal zelenog rasta mediteranskih otoka, priobalja i unutrašnjosti projektnog područja kao visoko specijaliziranih TAKE IT SLOW destinacija, stimuliranjem prekograničnog partnerstva radi postizanja opipljivih promjena u upravljanju destinacijama. Projekt će se usredotočiti na potencijale prirodne i kulturne baštine za razvoj održivog turizma u cilju postizanja ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije zajedničke prekogranične jadranske turističke destinacije omogućavajući regionalnim i lokalnim dionicima razmjenu znanja, razvoj i provedbu pilot-projekta te testiranje novih politika, proizvoda i usluga.
U okviru projekta TAKE IT SLOW otvorit će se Posjetiteljsko interpretativni centar Kuća istarskih kaštela, koji će se umrežiti i promovirati zajedno s ostalim centrima i lokalitetima prirodne i kulturne baštine u Hrvatskoj i Italiji. U centru će se prezentirati kulturna ruta istarskih kaštela, tipični proizvodi i gastronomija kao nišni sektori koji otvaraju nove mogućnosti prezentacije prirodne i kulturne materijalne i nematerijalne baštine.
Provedba projekta službeno je započela online kick-off sastankom projektnih partnera održanim 29. i 30. srpnja 2020.godine.
Link na stranicu programa: https://www.italy-croatia.eu/
Projekt: Pametni i spori turizam jadranskog naslijeđa budućnosti
Akronim: TAKE IT SLOW
Programe: Interreg V-A Italija-Hrvatska CBC Program 2014-2020
Trajanje: 01. lipnja 2020. godine – 31. prosinca 2022. godine
Budžet: 3.764.695,71 EUR
Financiranje: 85% Europski regionalni razvojni fond, 15% partnerske organizacije
Vodeći partner: Dubrovačko-neretvanska županija
Projektni partneri: Javna ustanova razvojna agencija Šibensko-kninske županije, Javna ustanova RERA SD za koordinaciju i razvoj Splitsko-dalmatinske županije, Sveučilište u Zadru, Istarska županija, Autonomna regija Friuli Venezia Giulia, Regija Veneto, Regija Emilia-Romagna, Regija Marche, Regija Abruzzo, Regija Molise, Konzorcij javnog teatra Puglia i pridruženi partner Regija Puglia.
