Donosimo ciklus o istarskim kaštelima. Danas predstavljamo priču o Kršanu i Kožljaku iz publikacije Istarske županije pod nazivom “Istarski kašteli”.
Strateške utvrde na prirodnoj granici
Povijesnu stratešku važnost kaštela Kršan i Kožljak, koji se nalaze na jugoistoku istarskog poluotoka, danas je teško razabrati promatrajući samo vizuru krajolika koji ih okružuje. Ove se dvije utvrde uzdižu nad prostranim Čepićkim poljem i čuvaju južni prijevoj planinskog masiva
Učka. Probijanjem tunela Učka, koji Istru danas direktno spaja s Kvarnerom, taj je prijevoj gotovo u potpunosti izgubio na značenju.
U srednjem vijeku, međutim, geografske su prilike bile znatno drugačije. Učka je predstavljala čvrstu prirodnu granicu između Istre, zemlje pod Italskim Kraljevstvom i potom Svetim Rimskim Carstvom, i Liburnije, regije nad kojom se protezala vlast kraljeva Hrvatskog Kraljevstva.
Samim time južni obronci planinskog masiva Učka bili su privilegirane zone kontakta između dvije pokrajine, a upravo su to važno područje nadgledali kašteli Kršan i Kožljak. Uz to, današnje Čepićko polje, koje se proteže podno ovih dvaju kaštela, nekada je bilo najveće istarsko jezero, vrijedan prirodni resurs koji je također bio pod izravnom kontrolom ovih strateških utvrda.
Kašteli iz kojih su vladali vitezovi
Od ova dva kaštela, međusobno udaljena manje od pet kilometara zračne linije, Kožljak je stariji. Ta je utvrda postojala već u XI. stoljeću kada je bila u vlasništvu markgrofovske kuće Weimar-Orlamünde. Pobožnom darovnicom grof Ulrik I. prepustio je Kožljak akvilejskoj crkvi 1102. godine.
U tom je razdoblju ovaj kaštel već izgubio izvornu stratešku važnost jer je susjedna istočna obala istarskog poluotoka, takozvana Meranija, već bila otkinuta od Hrvatskog Kraljevstva i priključena Svetom Rimskom Carstvu. Ipak, Kožljak je na svojoj impresivnoj strateškoj lokaciji na oko 180 metara nadmorske visine i dalje bio izuzetno važan posjed s kojega su se kontrolirale ključne prometnice. Upravo zbog njegove važnosti ovaj su kaštel putem svojih odanih vitezova prisvojili grofovi Gorički postavši njegovi stvarni vladari nauštrb akvilejske crkve.
Za razliku od Kožljaka, koji u povijest ulazi ceremonijalno i u mirnim uvjetima kroz darovnicu za spas duše, prvi spomen Kršana vezan je uz znatno nasilniji kontekst. Naime, u mirovnom ugovoru između akvilejskog patrijarha i grofova Goričkih iz 1274. godine spomenuto je da su Gorički u potpunosti razorili kaštel Kršan, posjed akvilejske crkve. lako se ne može točnije odrediti kada je sagrađen ovaj kaštel, njegova je najstarija povijest svakako vezana uz svjetovnu državu akvilejskih patrijarha.
Od ovog razdoblja sudbina dviju utvrda iznad Čepićkog jezera u mnogočemu je slična: oba su kaštela prešla u ruke grofova Goričkih koji su njima upravljali putem svojih vjernih vitezova. lako su akvilejski patrijarsi u nekoliko navrata pokušali vratiti vlast nad Kožljakom, u konačnici nisu bili uspješni. Izumrćem istarske grane kuće Gorica oba kaštela prelaze u vlasništvo obitelji Habsburg koja također ove posjede prepušta na upravu svojim odanim ministerijalima.
Gašpar od Kršana dodatno je utvrdio Kršan Za povijest Kršana od izuzetne je važnosti bila viteška obitelj koja se imenovala po ovom kaštelu. Izdanci kuće Kršan (njem. Kherschainer) vladali su kaštelom od sredine XV. do sredine XVIl. stoljeća. U tom je razdoblju utvrda dobila konture po kojima je prepoznatljiva do danas. U brojnim ratovima s Venecijom Kršan je više puta bio napadnut, no pao je samo jednom, 1508. godine, i to samo privremeno. Gašpar od Kršana potom je dodatno utvrdio kaštel koji je ostao neosvojen kroz cijeli rani novi vijek.
Ljagu na povijest ovog kaštela bacio je Gašparov potomak Juraj, notorni ubojica i tiranin za kojim je Mletačka Republika raspisala tjeralicu zbog ubojstva venecijanskih podanika u Labinu. Juraj od Kršana na kraju je bio uhvaćen u vlastitom kaštelu – pretpostavlja se da su ga izdale sluge – i odvezen u Kopar, centar mletačke Istre u kojemu je zbog svojih nedjela bio javno obješen.
Kožljak kao centar prostranog vlastelinstva
Susjedni Kožljak u međuvremenu je izrastao u centar prostranog vlastelinstva koje je uključivalo Brdo, Krašku, Novu Vas, Letaj, Posert, Jasenovik i Šušnjevicu. Kaštel je također bio u više navrata napadan, no nikada trajno osvojen. Svoj današnji izgled poprimio je za vrijeme uprave obitelji Mojsijević od Senja koja je Kožljakom upravljala od 1436. do 1529. godine. U tom je razdoblju utvrdu više puta napadao susjedni vlastelin grof. Ivan VII. Krčki Frankapan, zakleti neprijatelj Martina Mojsijevića.
Nakon Mojsijevića nekolicina obitelji upravljala je Kožljaškom gospoštijom, koja se sastojala od manjih sastavnica. Na kraju je obitelj Barbo ujedinila gotovo sva prava nad Kožljakom upravljajući posjedom veći dio XVII. stoljeća, kada su mletačke trupe u nekoliko navrata napale kaštel. Godine 1668. Francesco Carlo Barbo prodao je cijelo vlastelinstvo kući Auersperg. Centar gospoštije u to vrijeme bio je Boljun, a ne više Kožljak, koji je krajem XVII. stoljeća već bio zapuštena ruševina. Kaštel se, naime, nikada nije oporavio od katastrofalnih posljedica mletačko-austrijskog ratovanja.
Sanacija i restauracija ovih dvaju kaštela svakako će pridonijeti nužnoj
revitalizaciji Kršana i Kožljaka, reprezentativnih srednjovjekovnih utvrda
koje imaju sav potencijal razviti se u atraktivna turistička odredišta Istre.
Za razliku od Kožljaka koji u povijest ulazi ceremonijalno i u mirnim uvjetima kroz darovnicu za spas duše, prvi spomen Kršana vezan je uz znatno nasilniji
kontekst. Naime, u mirovnom ugovoru između akvilejskog patrijarha i grofova Goričkih iz 1274. godine spomenuto je da su Gorički u potpunosti razorili kaštel Kršan, posjed akvilejske crkve.
Autor teksta dr. Josip Banić
Izvor teksta – Istarski kašteli, publikacija u izdanju Istarske županije
Fotografije nastale u okviru TAKE IT SLOW projekta Programa CBC INTERREG VA Italija – Hrvatska 2014. – 2020. u okviru kojeg je Istarska županija otvorila posjetiteljski centar Kuća kaštela u Momjanu
O projektu
Pametni i spori turizam jadranskog naslijeđa budućnosti (TAKE IT SLOW) predstavlja strateški projekt INTERREG VA CBC Italija Hrvatska programa 2014-2020 koji će upravljati i promovirati jadransku regiju kao zelenu, pametnu, održivu, dostupnu prekograničnu turističku destinaciju usmjerenu promociji koncepta sporog turizma.
Opći cilj projekta je povećati prosperitet i potencijal zelenog rasta mediteranskih otoka, priobalja i unutrašnjosti projektnog područja kao visoko specijaliziranih TAKE IT SLOW destinacija, stimuliranjem prekograničnog partnerstva radi postizanja opipljivih promjena u upravljanju destinacijama. Projekt će se usredotočiti na potencijale prirodne i kulturne baštine za razvoj održivog turizma u cilju postizanja ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije zajedničke prekogranične jadranske turističke destinacije omogućavajući regionalnim i lokalnim dionicima razmjenu znanja, razvoj i provedbu pilot-projekta te testiranje novih politika, proizvoda i usluga.
U okviru projekta TAKE IT SLOW otvorit će se Posjetiteljsko interpretativni centar Kuća istarskih kaštela, koji će se umrežiti i promovirati zajedno s ostalim centrima i lokalitetima prirodne i kulturne baštine u Hrvatskoj i Italiji. U centru će se prezentirati kulturna ruta istarskih kaštela, tipični proizvodi i gastronomija kao nišni sektori koji otvaraju nove mogućnosti prezentacije prirodne i kulturne materijalne i nematerijalne baštine.
Provedba projekta službeno je započela online kick-off sastankom projektnih partnera održanim 29. i 30. srpnja 2020.godine.
Link na stranicu programa: https://www.italy-croatia.eu/
Projekt: Pametni i spori turizam jadranskog naslijeđa budućnosti
Akronim: TAKE IT SLOW
Programe: Interreg V-A Italija-Hrvatska CBC Program 2014-2020
Trajanje: 01. lipnja 2020. godine – 31. prosinca 2022. godine
Budžet: 3.764.695,71 EUR
Financiranje: 85% Europski regionalni razvojni fond, 15% partnerske organizacije
Vodeći partner: Dubrovačko-neretvanska županija
Projektni partneri: Javna ustanova razvojna agencija Šibensko-kninske županije, Javna ustanova RERA SD za koordinaciju i razvoj Splitsko-dalmatinske županije, Sveučilište u Zadru, Istarska županija, Autonomna regija Friuli Venezia Giulia, Regija Veneto, Regija Emilia-Romagna, Regija Marche, Regija Abruzzo, Regija Molise, Konzorcij javnog teatra Puglia i pridruženi partner Regija Puglia.
