HDLU Istre poziva na sudjelovanje u selektiranom tematskom projektu
„AUTENTIČNOST LEŽI U OKU PROMATRAČA“
Uvjeti sudjelovanja u projektu:
U projektu imaju pravo sudjelovati članovi hrvatskih društava likovnih umjetnika u RH i ostali zainteresirani umjetnici s prebivalištem na području RH koji nisu članovi umjetničkih udruženja.
Postupak prijave:
Popunjen formular prijavnice i fotografiju rada potrebno je poslati na e-adresu istrehdlui2020@gmail.com i na e-adresu kustosa projekta ivica.nikolac@rijeka.hr do 16. 6. 2024. do 15 sati .
– autori mogu podastrijeti na selekciju 1 rad, ukoliko nije riječ o diptihu, poliptihu ili seriji koja predstavlja cjelinu
– max. veličina rada 150 x 150 cm
– fotografije radova šalju se u JPG formatu, manje rezolucije i imenovane na sljedeći način: Prezime Ime autora, Naziv rada, tehnika, dimenzije, godina produkcije.
Organizator nije u mogućnosti snositi troškove dostave i povrata radova.
Za sudjelovanje u projektu predviđena je kotizacija koja se uplaćuje nakon selekcije radova i iznosi: za članove HDLU-a Istre 6,30 EUR, a za članove drugih HDLU-ova i ostale 13,00 EUR.
Pri povratu radova autori dobivaju katalog izložbe.
Autentičnost leži u oku promatrača
Učenje kompozicije s ciljem kršenja niza osnovnih “pravila” o kompoziciji – hommage Johnu Baldessariu.
Kao umjetnik, John Baldessari najpoznatiji je po radovima u kojima spaja fotografske materijale i grafičke oblike te predmete, izvlačeći ih iz izvornog konteksta i preuređujući njihov oblik, često dodajući riječi ili rečenice. To je ponajprije vidljivo u njegovoj seriji naziva „Kriva serija“ (1966. – 1968.), koja je spajala fotografske slike s redcima teksta iz knjige amaterske fotografije, s ciljem kršenja niza osnovnih “pravila” o kompoziciji snimke. Na jednom od radova te serije Baldessari se dao fotografirati ispred stabla palme upravo kako bi se gledatelju činilo da mu stablo raste iz glave.
Naš je cilj kolažima, instalacijama, slikama, umetanjem rečenica iz odabranih tekstova, dijelova preslika originalnih umjetničkih djela, kreirati novu (stabilnu) stvarnost koja unosi nemir.
„Neću više stvarati dosadnu umjetnost”, napisao je John Baldessari više puta nakon radova koje je kreirao 1971. Poticaj za to, kaže, došao je iz nezadovoljstva “izbacivanjem minimalizma”, ali su njegove implikacije daleko veće od njegova uzroka. Premda su Baldessarijevi radovi povremeno smiješni, oni istovremeno čine svojevrsnu strategiju, skup uvjeta i direktiva, paradoksalnu izjavu i komentar svijeta umjetnosti u koji je uključen. U svojim radovima bavi se složenim razinama, pitanjima o umjetnosti. jeziku, informaciju, igri i svijetu općenito. Na Baldessarijev način rada i korištenje jezika utjecali su tekstovi Rolanda Barthesa, a uključivanje jezika u vlastite radove došlo je sasvim prirodno.
„Jezik je tako uobičajen. Mislim da dopirete do više ljudi putem jezika nego što možete postići sa slikama. I dalje mislim da su ljudi jako orijentirani na riječi, … mislim i umjetnost je jezik, ali obično ne idete okolo crtajući dijagrame kako biste pokazali da želite naručiti odrezak“. Kao Barthes, i Baldessari propituje aspekte popularne kulture zadirući ispod svega što ljudi uzimaju zdravo za gotovo kako bi pronašli pravo značenje ili vrijednost običnog.
Baldessarija je uvijek interesirao način na koji se informacije prenose, podrazumijevajući da su, na komplementarne načine, verbalno i vizualno dva najčešće korištena sredstva za prijenos informacija. U tom smislu je formirao i lekcije kojima je poučavao. Stalna napetost između dviju vrsta informacija- verbalne i vizualne, pisanog i govornog – rezultira međuigrom semantičkog i estetskog sadržaja i jedan je od važnih izvora njegovog humora.
Baldessarijev humor također proizlazi iz neočekivanih i zabavnih jukstapozicija različitih elemenata u svom radu. Korištenjem strategije izbjegavanja “dobrog ukusa“, otklanja dosadu (prvenstveno vlastitu u izradi djela) i zaobilazi senzibilitet vlastite estetike, čime postiže da se kontekst djela uvijek mijenja, a novi kontekst pruža neke neočekivano smiješne rezultate. Baš kao što se najbolji humor temelji na nepredvidivom, svrha umjetnosti je prema Baldessariju, da nas trajno drži izvan ravnoteže.
John Baldessari je poznat kao vodeći kalifornijski konceptualni umjetnik. Slikarstvo je bilo važno za njegov rani rad. Kad se pojavio, ranih 1960-ih, radio je gestualnim stilom. Ali do kraja desetljeća počeo je uvoditi tekst u već postojeće slike, često čineći to kako bi stvorio zagonetke koje su istaknule
neke od neizgovorenih pretpostavki suvremenog slikarstva – kako je jednom rekao, “Mislim kada radim umjetnost , pitam se kako to učiniti.” Tijekom posjeta Metropolitan muzeju u New Yorku 1965., Baldessari je bio zapanjen upotrebom neobojane žbuke za popunjavanje krhotina koje nedostaju na grčkim vazama. To je potaknulo njegovo zanimanje za način na koji se utječe na potpunu sliku, uklanjanjem ili brisanjem dijelova, i od tada je to nastavio istraživati.
1970-ih potpuno je napustio slikarstvo i radio u različitim medijima, iako su njegovi interesi uglavnom bili usmjereni na fotografsku sliku. Često je rezultat njegovih izmjena na fotografijama da ih učini generičkim, što nam sugerira da umjesto da bilježe poseban trenutak ili neobičan događaj, fotografije često prenose vrlo standardizirane poruke.
Kao što je vidljivo u „Likovnoj lekciji „(1964.), njegovi su rani slikani radovi često satirizirali tradicionalna pravila sadržana u priručnicima s uputama za umjetnost, kao što je kako stvoriti pravilnu kompoziciju i savršenu perspektivu. Dok je predavao u večernjoj školi na Kalifornijskom sveučilištu, Baldessari je naišao na list papira ostavljen u učionici na kojem su se dijelili savjeti umjetnicima. To je dovelo do niza radova, od kojih je važan primjer Savjeti za umjetnike koji žele prodati. Savjeti su jedno od njegovih revolucionarnih djela: napušta poznate slike, usvaja jezik kao svoje sredstvo i lukavo sugerira da bi iza neke navodno velike umjetnosti mogao biti samo niz ciničnih smicalica. Godine 1970. Baldessari je spalio mnoge od svojih ranih slika kao dio rada pod nazivom Cremation Project, pri čemu je pepeo slika ispekao u kolačiće i stavio ih u urnu, ali je spasio radove poput Savjeta za umjetnike koji žele prodati, napravljene nakon 1966., u kojima je ponudio satirične popise za provjeru onoga što treba uključiti u sliku ako se želi prodati. Ovo konceptualno djelo odnosi se na kontinuirani ciklus života, sve se stvar, uništava i obnavlja. U 1970-ima, Baldessari je zauzeo ‘neumjetničkiji’ pristup izradi slika uzimajući fotografije iz B-filmova za stvaranje sintetiziranih fotomontaža. Fotografije su bile jeftine i bilo ih je lako nabaviti, što mu je omogućilo da sustavno postavi različite slike kako bi stvorio novi narativni kontekst.
John Baldessari značajno je utjecao na generaciju mlađih umjetnika čiji su interesi kombinacija konceptualne umjetnosti i popa. Također je pokazao kako se humor može kombinirati s ozbiljnijim istraživanjima jezika i fotografije. Nadahnuo je umjetnike kao što su Richard Prince, Mike Kelley i David Salle da pomaknu umjetničke granice.
Kako kaže Baldassari:
“Kad bih oko sebe vidio umjetnost koja mi se sviđa, onda se ne bih bavio umjetnošću.”
“Gledajte predmet kao da ga nikada prije niste vidjeli. Pregledajte ga sa svih strana. Nacrtajte njegov obris očima ili u zraku rukama i zasitite se njime.”
“Uvijek sam radio što sam htio. Srećom, blagoslovljen sam dobro razvijenim osjećajem za apsurd — to je ono što me spasilo.”
Pretpostavljam da je dosta toga došlo samo od sebe, jer nisam znao biti umjetnik, i sve ovo vrijeme koje sam proveo sam u mraku ateljea stvarajući svoju kulturu otvaralo je i stalna pitanja. „Pa, zašto je to umjetnost? Zašto to nije umjetnost?“
Ivica Nikolac
