Gotovo dva sata trajala je premijera „Maneštre od kazališta“, tragikomedije koju su pripremili amaterski porečki glumci, svi stariji od 54 godine. Bogate životne priče, skečevi, crtice iz svakodnevnog života i isječci iz poznatih kazališnih predstava složeni su u jednu „maneštru“, koja je u prepunom porečkom kazalištu doživjela veliki aplauz. Dvoranom je gotovo cijelo vrijeme odzvanjao smijeh, a u zraku se moglo osjetiti uzbuđenje i ponos novopečenih glumaca koji su svoje novo umijeće predstavili svojim sugrađanima. Za one koji nisu uspjeli uloviti mjesto – predstava će e ponovno odigrati 21. ožujka.
A bilo ih je mnogo i to u dvije večeri, jer je u ponedjeljak bila generalna proba, a sinoć premijera koju su vrijedni porečki kreativci uvježbavali više od četiri mjeseca pod umjetničkim vodstvom redatelja, dramaturga i poznatog glumca Nebojše Borojevića Borka, koji je od grupe ljudi, od kojih neki nisu nikad nastupili na sceni, uspio napraviti malo čudo.
A oni su Smiljana Balde, Marija Banko, Marino
Banko, Izidor Brečević, Vesna Cvek, Franc Dobrilović, Ante Grubica, Franka
Kleinert, Vera Kufner, Biserka Marić, Olga Naglič Radojčić, Milena Peša, Goran
Prodan, Slavica Radetić, Klaudio Radin, te kao gosti zbor Kluba umirovljenika Galija
i Tena Bošnjak. Jelica Ostojić se mjesecima pripremala zajedno s njima, ali na
kraju je izostala zbog bolesti. Uz Borojevića, veliku je pomoć pružila Sara
Jurčić kao pomoćnica redatelja i inspicijentica, voditelj tehnike bio je
Ivan Pisak, a asistent na sceni Vujadin Kojić. Naime, bilo je puno paravana i
ostalih rekvizita koje je trebalo zbog dinamike priče i čestih izmjena scena mijenjati.
Priča je bila zanimljiva i raznovrsna, jer su odigrani skečevi, poput onih u frizerskom salonu gdje su razgovarale Bosanka i Istrijanka, i nisu se baš dobro razumjele. Bilo je i svakodnevnih situacija u pošti koju svatko bar jednom doživi, potom sudskih procesa, zanimljive zubarske muzičke ordinacije, salon kod grofice Vergotin u kojoj se zbio ljubavni trokut i drugih simpatičnih scena. Posebno valja istaknuti da su sami glumci sudjelovali u pisanju dijaloga koje su potom oblikovali, uz dodatke vlastitih pjesmi i priča.
Okosnicu predstave činila je svojevrsna priča o kazalištu u imaginarnom gradu u kojem teatar nije uspio zaživjeti zbor raznih peripetija od Nerona do današnjih dana. Tu nije manjkalo ni partizana ni pjesama i parola iz onog doba.
U toj priči tragično se uplela privatizacija koja je glumce iz kazališta pretvorila u škovacine, jer je teatar prešao u vlasništvo gradskog komunalnog poduzeća…
Podsjetimo da je glumce okupio projekt Kazalište KUP 54+, koji je kandidirao Grad Poreč s partnerom, Pučkim otvorenim učilištem, a koji je naposljetku financiran u stopostotnom iznosu sredstvima Europske unije i Ministarstva kulture RH sa željom uključivanja starijih sugrađana u društveni život zajednice.
