Kuća Maraston u Vižinadi ugostila je u utorak navečer svog sumještanina, književnika Mladena Blaževića koji je predstavio svoju najnoviju zbirku poezije Mogućnost povremenih oborina. Moderatorica je bila njegova supruga Anči Ritossa Blažević. Na početku druženja sve je okupljene pozdravio načelnik Marko Ferenac.
-Mladenove priče su pripovjednog karaktera. Zgusnute male priče, slike iz života i svakodnevnice, pojasnila je Ritossa Blažević, koja ih je nakon toga i pročitala nekoliko pred publikom.
Mogućnost povremenih oborina Mladena Blaževića nije samo zbirka poezije, nego dijelom i mogući predložak za zbirku kratkih priča. Kroz njegovo književno stvaralaštvo proteže se ljubav za prošlim u kojem naslućuje tragove budućnosti. Priče su mu zaokružene, a poezijom kao da su ogoljene do kraja. Za sebe će reći da je prije svega pripovjedač i da piše poeziju kakvu sam voli čitati.
S Mladenom Blaževićem možete istraživati središnju Istru u potrazi za ilirskim gradinama, probijajući se kroz šumu i trnje. Rankun i neizostavni šešir zaštitni su znak Istriana Jonesa, kako su ga nazvali. Sam je Blažević sinoć najavio da priprema snimanje druge epizode Istriane Jonesa, a ukupno će ih biti osam. Upravo piše scenarije za svih osam epizoda, jer će se s njima konkurirati na raznim natječajima za dobivanje sufinanciranja ovog serijala.
Riječanin, s prebivalištem u Istri, radio je kao novinar i urednik. U izdanju SKD Prosvjete objavljena su mu dva romana: Tragovi goveda i Ilirik. U Ljubljani je objavio dvojezičnu slovensko-hrvatsku zbirku pjesama Posljednji tasmanijski tigar u izdanju društva Poiesis.
Zbirka poezije Mogućnost povremenih oborina, u izdanju nakladničke kuće Jesenski i Turk, najnovija je njegova zbirka koja je objavljena kao rezultat pobjede na Natječaju Post scriptum za književnost na društvenim mrežama.
-Strofe i slobodni stihovi uglavnom će pratiti smislene cjeline, a te smislene cjeline će u pravilu govoriti o besmislu i nasilju koje je čovjek proizveo nad drugim ljudima, prirodom, planetom… Nađe se u njima (kvazi)dokumentarnog materijala i tragova nasljeđa raznih egzaktnih znanosti koje učas lirsko prevode u epski široku sliku. Piroklastični tokovi su osjetljivom oku poput Blaževićevog svuda oko nas, u drvetu, čovjeku ili loptici za ping-pong, u mravljem se u širini njegovih pripovjednih perspektiva i metafora vidi ljudsko, a ljudi su, samo kada se slika još malo proširi, ne više od mrava. „Mogućnost povremenih oborina“ je zbirka poezije, ali i dijagnoza vrste, napisao je o ovoj knjizi njen urednik Kruno Lokotar.
