Tomislav Popović iz Vrsara dugogodišnji je predsjednik Ski kluba Poreč koji gotovo pa redovito osvaja prva mjesta na otvorenim prvenstvima u veleslalomu koja organiziraju istarski ski klubovi. Tako je bilo i nedavno, 23. veljače, na 11. Otvorenom prvenstvu Poreča u Zancolanu (Ravascletto kod Udina) na kojem je Popović ponovno pomeo konkurenciju, ostavivši iza sebe i puno mlađe istarske konkurente i također velike zaljubljenike u skijanje. A da je uvijek pri vrhu dokazuje i utrka od prošle subote, kada je na slovenskom skijalištu Krvavec organizirano 8. Otvoreno prvenstvo Istre u veleslalomu za rekreativce koja se bodovala za Kupa Istre u toj skijaškoj disciplini. Apsolutni pobjednik ovogodišnjeg izdanja završnice Kupa Istre bila je Riječanka Tili Grgurić koja je bila bolja od Popovića i Roberta Črnjevića iz Zaboka.
Godinama se na tim utrkama okupljaju Istrani, ali i Riječani, Slovenci i prijatelji iz drugih krajeva Hrvatske, koji se pod snježnim padinama druže. Popović je jedan od onih koji je skijati počeo vrlo rano, zaljubio se u taj sport još u onim starim vremenima kada se masovno odlazilo na skijališta.
Je li u tome tajna njegovog uspjeha, budući da su mu snijeg i izvrsni rezultati u veleslalomu očito u krvi?
-Nema tu nikakvih tajni, stvar je rutine. Nitko u mojoj obitelji nije skijao, ni roditelji ni sestra, ali ja sam već s tri, četiri godine počeo. Snijeg me kao dijete s mora posebno fascinirao i krenuo sam skijati, a u biti ne volim zimu, otkrio nam je Popović, poznat i kao predsjednik Uprave rovinjskog hotelijera Maistre.
Kaže nam da je neko vrijeme, jako davno, trenirao u Zagrebu, kamo je išao na praznike. No, kratko je to trajalo, jer je sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća to bilo teško i komplicirano organizirati. Bilo je sve to prilično skupo, jer nije baš bilo lako iz Istre vikendom voziti za Zagreb.
-Učio sam skijati na Sljemenu i u Gorskom kotaru, prošao sam i skijaške škole. Neke stvari, kada naučiš u djetinjstvu, ostaju upisane zauvijek. I to bez obzira što se tehnika skijanja, kao i tehnologija i materijali, promijenila, priča nam Popović koji je priznao da, nažalost, ne trenira ništa.
-Otišao sam na Zancolan i samo krenuo niz stazu. Više ne idem često na skijanje. Nekad, kada sam radio druge poslove, bilo je to 30 dana godišnje, a sada ako ulovim 15 dana – to je uspjeh. Najprije idem s obitelji sedam dana na godišnji odmor, a nakon toga po jedan ili dva dana, kaže on.
Priznaje da ima puno dobrih skijaša koji mu pušu za vratom, primjerice Bojan Božić iz Umaga koji puno trenira i ide čak i na utrke svjetskog veteranskog kupa, te Mariborac Ivan Štefek. U Poreču su jako dobri i ozbiljni braća Vrus, Goran i Vedran, koji su završili fakultet za fizičku kulturu i posvetili su se pripremama skijaša. Rade i s djecom, i to vrlo uspješno.
Koje su aktivnosti Ski kluba vezane za promociju skijanja među djecom?
-Teško je privući mlade talente. U Istri na tome najbolje radi Ski klub Umag. Dobra je to i ozbiljna ekipa koja više od 25 godina organizira skijaške praznike za nekoliko stotina ljudi. Sve vodi Dubravko Grgić sa svojim prijateljima, pa je tako njihov klub najaktivniji. I najveći broj dobrih mladih skijaša dolazi iz njihovih krajeva. Mi smo u Poreču nekako na repu događanja. Sve vuče profesor Mario Paljar koji je okupio nas mlađe. Oko njega su vrlo vrijedni Igor Laković, Loris Benassi, Damir Černac i drugi. Pokrenuli smo nešto, ali nije to još taj nivo kao u Umagu. To je na kraju i skupa priča i pitanje je koje su mogućnosti roditelja. Nije lako ići svaki vikend na skijanje, moraš zaista biti zaljubljenik, smatra Popović
U siječnju kada se za školske praznike ide na zimovanja uvijek se pojavi krilatica da se Istrani skijaju, pa ispada da pola Istre ide na snijeg. Je li to točno?
-To nije tako. Istrani su se davnih dana masovno skijali kada je model organiziranog odlaska na snijeg bio drugačiji. Istrani nisu mogli ljeti ići na godišnji odmor, pa je zima bilo doba kad su se kolektivni odmarali. Ekipa oko Marija Paljara, Vladimira Bugarina, Draga Orlića i Jadranka Vrusa, za vrijeme ondašnjeg SOUR-a, pod čijom su kapom bile sve ovdašnje turističke firme, vodili su velik broj ljudi na skijanje. To je bilo subvencionirano od hotelskih kompanija. Stoga je to ostalo u pamćenju kao dobra praksa. Tadašnji mladi su danas roditelji i stimuliraju svoju djecu da skijaju, istaknuo je šef Ski kluba i kaže da to sve splašnjava, jer skijanje nije jeftin sport.
Hoće li se turističke firme predomisliti i ponovno sufinancirati svojim djelatnicima skijanje?
-To nije realno za očekivati. K tome, zašto subvencionirati skijanje, a ne jedrenje i veslanje? Prošla su ta vremena, tako nešto neće se vratiti. Tu niti ski klubovi ne mogu ništa, mada bi se sve dalo organizirati, jer u Poreču ima stručnih ljudi koji bi to sve mogli voditi i odlični su treneri. Teško da bi se sada mogli naći takvi sponzori, smatra on.
K tome, pitanje je izbora, veli Popović. Naime, nekad je u Vrsaru bio jedan klub, pa si se mogao baviti samo nogometom.
-No, danas nije problem otići u Poreč, gdje je izbor sportova zaista velik i djeca mogu birati što god žele. Tako da do 15. godine promijene barem pet sportova, veli naš sugovornik koji je od malih nogu i u nogometu.
-Koliko stignem igram nogomet kao veteran i to sa svojom ekipom iz djetinjstva. Moja djeca su se pak našla u plivanju. Toma ima osam i pol godina i trenira plivanje u Poreču koji ima super klub, iako nema baš super uvjete za rad. Imaju puno rezultata. To je jako zahvalan sport, nema ozljeda i djeca se lijepo razvijaju. On je u svojoj generaciji među prvih pet u istri. Mlađi sin ima skoro pet godina i također je krenuo u plivanje. I naravno, igraju i nogomet, otkriva Popović koji je dugo godina i predsjednik Nogometnog kluba Vrsar.
Foto: Vladimir Bugarin
