Nedavno je na društvenim mrežama pokrenuta inicijativa kako bi se pomoglo jednom svima znanom Porečanu, nekadašnjem vrsnom sportašu, kojeg su, nažalost, životne okolnosti dovele do toga da spava na ulici. Susresti ga se može posvuda po gradu, na klupama u parku, terasama poznanika ili pak u nekim ustanovama koje mu po danu pružaju mogućnost da ondje boravi. No, nije on jedini koji u Poreču nema krov nad glavom, a paralelno s time ni svijetle perspektive. Svi vjerojatno znaju da se grupica, uglavnom muškaraca, zadržava na potezu od HEP-a i Čimižina, pa do parka u centru grada gdje svi zajedno ispijaju alkohol. Znali su prenoćiti i u bivšem remontu, a nekad, prije nego je to postalo javno parkiralište, spavali su u napuštenom skladištu Vindije.
U bogatom Poreču za njih ne postoji organizirani smještaj, prenoćište, niti ga ima u planovima. Lani je u zgradi gdje je smješten Centar za socijalnu skrb iza bolnice pulska udruga Institut otvorila Dnevni centar – Dnevni boravak Poreč, namijenjen svim potrebitima na području sjevera Istre, koji je u svojim prostorima preuzeo brigu o najmanje 15 beskućnika.
-Mišljenja sam da cijela županija ne planira otvaranje prenoćišta ili još jednog prihvatilišta i da to nije problem jednog grada. O njima se priča sporadično ili nikako (uglavnom na Dan beskućništva) i potpuno su skriveni, isključeni i ne žive pod organiziranim sustavom skrbi ili pomoći. Prije otvaranja Dnevnog centara u Poreču radilo se uglavnom terenski za već postojeće korisnike koje smo nasumično upoznavali i zahvaćali našim radom, te se vijest o našem radu širila isključivo usmeno i među samim korisnicima. Otvaranjem dnevnog centra potaknuli smo sve, postojeće ali i nove korisnike na dolazak u naš centar, nudeći usluge boravka tijekom dana, ispričala je predsjednica udruge Institut Varja Bastiančić.
Boravak u centru omogućava beskućnicima usluge osobne higijene, hladnog ili toplog obroka (juha ili instant kašica), pranje odjeće, druženja, mogu dobiti topli napitak. Istovremeno djelatnici obavljaju s njima motivirajuće razgovore za promjenom u vlastitom životu (motivacije za odlazak u terapijske zajednice ili domove, udomiteljske obitelji i slično ovisno o potrebama korisnika), sudjeluju u individualnim razgovorima ili grupama samopomoći, te daju praktičnu, ponekad i financijsku pomoć pri izradi osobnih dokumenata ili za ostvarivanje socijalnih prava.
-Samim otvaranjem odlično smo se povezali s Centrom za socijalnu skrb Poreč, koji su u potpunosti prihvatili našu suradnju, te nas uputili i pokazali mjesta gdje beskućnici žive. Dnevni centar radi od ponedjeljka do petka od 8 do 16 sati, dok po zimi bude otvoren gotovo cijeli dan kako bi osigurali što duži boravak na suhom i ugrijanom prostoru. Drugi vrlo važan dio rada provodi se na terenu, na ulicama. To znači da se redovito obilazi teren diljem cijele sjeverozapadne Istre, na mjesta gdje beskućnici žive ili borave. Rad na terenu obuhvaća posjet, razgovor s korisnikom, dostavu suhog obroka, prekrivača, plahti, robe, odjeće i obuće. Po potrebi od korisnika (jer ni jedan od njih nije mobilan i u pravilu živi na prigradskoj lokaciji) preuzimamo prljavo rublje, operemo i vratimo. Ukoliko je potrebno korisnika odvezemo do Centra za socijalnu skrb, policije, autobusa ili liječnika, saznajemo od Bastiančić.
Udruga Institut odlično surađuje s Crvenim križem u Puli i Poreču, te s Udrugom Naš san njihov osmijeh koji im po potrebi donira sve što je potrebno za korisnike. Bastiančić navodi da su im lani Istarski supermarketi donirali su 5.000 kuna za kupnju namirnica, a vodeni park Aquacolors Poreč donira po vlastitim mogućnostima prehrambene namirnice. Pekare Fioka i Corona iz Pule donatorice su svojih proizvoda. Trenutno je u tijeku humanitarna akcija Rotary kluba iz Pule koji je zajedno sa Zračnom lukom Pula postavio veliku amforu za novčane donacije baš za udrugu Institut. Veliki udio čine donacije građana koji im donose odjeću, obuću i prehrambene namirnice.
-Ono s čime smo se susreli u našem radu su beskućnici “van sustava” koji se skrivaju po raznim napuštenim prostorima, zgradama i šumama. Samim našim dolaskom uvjerili smo se da ljudi bježe ili se skrivaju. Neki jer se uplaše misleći da smo dio nekog “represivnog sustava ili institucije“, a drugi zbog neugode i osjećaja poniženja. Cilj nam je u idućem razdoblju fokusirati se na zadobivanju većeg povjerenje i obuhvaćanju većeg broja korisnika, a sve kako bi mogli započeti i neke oblike intervencije u njihovim životima, istaknula je čelnica Instituta.
Do 31. kolovoza ove godine kroz ovaj njihov program obuhvatili su ukupno 251 korisnika od čega su 26 beskućnici koji nisu ovisnici o drogama. Od tog ukupnog broja 35 osoba živi udaljeno više od 20 kilometara od Poreča. Evidentirali su, dakle, 931 dolazak i boravak u dnevnom centru, 392 obroka (kašice, juhe za pripremu sa vodom ili suhi prehrambeni proizvodi), 84 usluge održavanja osobne higijene, te 73 pranja i sušenja robe
-Ono o čemu se ne razgovara jest sustav skrbi o izuzetno siromašnoj populaciji koja još uvijek ima “krov nad glavom”, ali su gladni, žive bez struje i vode, hrane se u pučkoj kuhinji (u gradu koji ima organiziranu kuhinju) ili žive od donacija susjeda i slično. Oni čine jedan veliki udio ove problematike i zastupljeniji su brojčano, ali zanemareni, kaže Bastiančić.
Ravnateljica Gradskog društva Crveni križ Poreč Vesna Janko Finderle veli nam da je problem beskućnika zapravo začarani krug, te da većina njih zapravo bira ovakav način života.
-Mi ih u evidenciji nemamo puno; imamo one koji se kod nas tuširaju, oblače, uzimaju interventne pakete (konzerve) i druge s kojima smo tek u kontaktu. Pulska udruga Institut odlično radi s njima. Postoji prenoćište za njih u Puli koje funkcionira za sve beskućnike s područja Istarske županije. To je prihvatilište Crvenog kriza Pula, ali za sve korisnike. Međutim, problem kada upućujemo naše korisnike tamo je taj što ih se ne može prisiliti da idu- U većini slučajeva sami biraju ovakav način života. Izuzev nekih, naravno. Ima korisnika koji traže prilike i uvijek se javlja problem zaposlenja i kvalifikacija za određene poslove. Crveni križ Pula u prihvatilištu za beskućnike obavlja i taj dio posla, ispričala nam je ravnateljica Janko Finderle.
Naglasila je da usko surađuju s Centrom za socijalnu skrb i razmjenjuju informacije, kao i saznanja na terenu. Tko god da im se javi, postaje korisnik Crvenog križa i ima prava na paket, odjeću/obuću, deke, prekrivače i topao tuš.
-Nažalost, smještaj za njih u Poreču nemamo. A opciju da ih uputimo u Pulu većinom ne odaberu. To je realna slika iz naše organizacije. Otvoreni smo za uputiti te osobe u prihvatilište i za pomoć u onome što je u našoj moći, zaključila je Janko Finderle.
