Koje sposobnosti, znanja i vještine dijete mora imati prije polaska u školu? Mogu li, i na koji način, obitelj i škola pomoći u prilagodbi budućih prvašića? Ova i slična pitanja postavljena su odgojiteljima i učiteljima Istarske županije u sveobuhvatnom ispitivanju koje je provela skupina psihologa.
Cilj istraživanja bio je prikupljanje informacija o očekivanjima, potrebama i stavovima odgojitelja i učitelja vezano uz pojam i sadržaj spremnosti za školu. Prikupljeni podaci koristit će se u procesu unapređivanja pripreme, procjene, podrške i praćenja djece prije polaska u školu i na početku školovanja te u kvalitetnijoj pripremi škole za djecu i adaptaciji na njihove individualne potrebe.
U ispitivanju je sudjelovalo 123 odgojitelja iz 21 vrtića i 163 učitelja razredne nastave iz 30 osnovnih škola.
Rezultati ispitivanja govore da i odgojitelji i učitelji kao najvažniji aspekt spremnosti za školu ističu dobro razvijene socioemocionalne vještine, tj. da dijete zna na socijalno prihvatljiv način izraziti emocije, da se može zauzeti za sebe bez da povrijedi druge, da može samo potražiti pomoć, da poštuje dogovorena pravila ponašanja i da surađuje s dugima.
Iznimno važnim aspektom spremnosti za školu odgojitelji i učitelji navode pažnju i koncentraciju, dobro razvijene grafomotoričke vještine, razvijenu percepciju i koordinaciju. U području predčitalačkih vještina naglašavaju sposobnost djece da prepričaju jednostavniji događaj ili priču, da povezuju glas i slovo te da imaju usvojenu glasovnu sintezu i analizu. Od predmatematičkih vještina važno im je da dijete prebrojava elemente do 10, uspoređuje veće i manje, povezuje broj uz količinu do 10.
U procjeni čimbenika koji najviše utječu na spremnost djeteta za školu i odgojiteljice i učiteljice na prvom mjestu navode poticajno obiteljsko okruženje, zatim biološke karakteristike djeteta, druženje s vršnjacima, pohađanje predškolske ustanove te dob djeteta.
Osim kvalitetnih prijedloga kako bolje pripremiti djecu za školu, analizom mnogobrojnih, iznimno kvalitetnih prijedloga odgojitelja i učitelja dobiveni su i prijedlozi kako povećati spremnost obitelji za polazak djeteta u školu, a posebice spremnost škole za prihvat djece. Percepcija odgojitelja i učitelja je da kvalitetna komunikacija između vrtića i škole, suradnički odnosi, dvosmjerni prijenos informacija o djeci te poticanje tranzicijske prakse iz vrtića u školu značajno pridonose prilagodbi škole na individualne potrebe svakog pojedinog djeteta.
Više o pojmu spremnosti za školu te podacima istraživanja provedenog s odgojiteljima i učiteljima Istarske županije možete pročitati u stručnom radu psihologinja Gordane Vorkapić Jugovac i Klare Galant Ardalić na https://www.zdravi-grad-porec.hr/strucna-tema/spremnost-za-skolu-kompetentan-prvasic-i-ili-kompetentna-skola/
Zdravi grad Poreč