Objavili smo jučer vijest da je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih nagradilo u čast Dana učitelja, koji se obilježava 5. listopada, čak 513 najuspješnijih učitelja i nastavnika u protekloj školskoj godini. Svi oni dobit će nagradu od 1.327 eura bruto. U Istarskoj županiji imamo čak 13 takvih školskih djelatnika koji su zaslužili ove nagrade. Donosimo razgovore s njih četvero, koliko ih je nagrađeno na Poreštini. Oni su Alen Hasikić, pedagog u OŠ Joakima Rakovca iz Sv. Lovreča, zatim sestre Anči Ritossa Blažević iz Srednje škole Mate Balote Poreč i Tanja Mihoković iz OŠ Tar-Vabriga, te Katarina Justić iz Srednje škole Mate Balote Poreč.
Za početak smo razgovarali s učiteljicom matematike Tanjom Mihoković iz OŠ Tar-Vabriga koju smo za početak pitali da da nam ispriča o sebi, svom školovanju i gdje je sve dosad radila.
1. Koliko godina radite u obrazovnom sustavu?
Zovem se Tanja Mihoković, diplomirala sam na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, smjer matematika i informatika. U obrazovnom sustavu radim ukupno 27 godina i to godinu dana u Hotelijersko-turističkoj školi u Opatiji, gdje sam radila kao apsolvent godinu dana na zamjeni, a od 1998. radim kao učiteljica matematike i informatike u Osnovnoj školi Tar – Vabriga. Od 2022. godine sam u zvanju izvrsnog savjetnika, što je najviši stupanj napredovanja prema Pravilniku o napredovanju učitelja, nastavnika, stručnih suradnika i ravnatelja u osnovnim i srednjim školama i učeničkim domovima. Također sam od rujna 2022. godine voditeljica Županijskog stručnog vijeća učitelja matematike Istarske županije. U školi u Taru sada predajem matematiku, razrednica sam jednog prekrasnog 7.b razreda u kojem je 19 prekrasnih malih ljudi. U svojoj školi organiziram razna matematička natjecanja za sve koji se žele okušati u rješavanju izazovnih matematičkih zadataka. Izvan škole, u organizaciji Matematičkog društva „Istra“, održavam razne radionice za učenike osnovnih škola i taj me rad izuzetno veseli i ispunjava. Aktivna sam članica Matematičkog društva „Istra“ čiji članovi, svi neumorni entuzijasti i zaljubljenici u matematiku, godinama rade na popularizaciji matematike na području Istarske županije, no i na državnoj razini.
2. Jeste li objavili neke znanstvene ili stručne radove?
Do sada sam objavljivala stručne članke u matematičkom časopisu MiŠ (Matematika i škola) i stručne radove u Zbornicima Matematičkog društva „Istra“, gdje se nalaze stručni članci s temom izlaganja na državnim stručnim skupovima za učitelje i nastavnike matematike koje organizira Matematičko društvo „Istra“ svake neparne godine u Puli.
3. Tko vas je prijavio za nagradu i koliko ste je puta dosad dobili?
Na Javni poziv MZOM-a koji je objavljen u lipnju ove godine, prijavljuju se sami djelatnici, putem online sustava, a u prijavi je potrebno prikupiti, sistematizirati i poslati mnogobrojnu količinu dokumenata, potvrda, diploma, preslika, linkova i koječega drugoga, čime dokazujemo ostvarivanje bodova prema kriterijima vrednovanja, donesenim Pravilnikom o nagrađivanju učitelja, nastavnika, stručnih suradnika i ravnatelja u osnovnim i srednjim školama i učeničkim domovima. Moram priznati da to i nije tako jednostavan posao, pogotovo onima koji takve tražene dokumentacije imaju zaista puno. Nije to savršeni sustav, jako je puno nedorečenosti u svemu tome i mišljenja sam kako upravo taj mukotrpan posao neke zaista izvrsne kolege odbija, pa se niti ne prijavljuju na javni poziv. Nagradu sam dobila drugi puta, prvi sam je puta dobila za školsku 2018./2019. godinu, kada se nagrada Ministarstva dodjeljivala po prvi puta.
4. Što poručujete djeci i kolegama, te što bi trebalo unaprijediti i(li) mijenjati u obrazovnom sustavu.
Naravno da ova nagrada puno znači, znači neku vrstu potvrde da se ipak cijeni naše, u današnje vrijeme, uvelike podcijenjeno zanimanje. Svakako znači i potvrdu našeg dodatnog rada, potvrda ogromnoj količini truda i vremena uloženog u radu s djecom kojeg po osnovnim školskim zaduženjima ne moramo raditi. Ova nagrada se dodjeljuje upravo za taj izvannastavni, može se reći, neobavezni dio našeg posla. Ova nagrada je i financijskog karaktera, no nije to neka velika nadoknada za zaista ogromnu količinu dodatnog vremena kojeg se ulaže, a nije i ne može se dodatno valorizirati u tom našem poslu. Zbog svega toga ova nagrada dolazi i kao nekakva kompenzacija i satisfakcija, a samim prijavljivanjem mi ne možemo biti sigurni da ćemo je i dobiti. Moja motivacija nije ta jednokratna nagrada, volim svoj posao, volim djecu i uživam u tome što radim, izuzetno je zadovoljstvo raditi s djecom koja pokazuju iskrenu volju i zanimanje za znanjem, kojima je izazov riješiti neki teški matematički zadatak, kojima je unutarnja motivacija naučiti nešto novo. Na takvim malim znatiželjnim umovima leži naša budućnost, a mi smo ti koji ih moramo probuditi i održati zainteresiranima, mi koji smo prvi korak u njihovom obrazovanju, to je naš zadatak.
Svjedoci smo raznoraznih situacija prepunih negativnosti koje se provlače po medijima, a dokaz su da u tom našem obrazovnom sustavu previše toga ne valja. Zaista je puno toga što bi se dalo komentirati, što bi trebalo promijeniti, no istaknula bih činjenicu potpune degradacije profesije pa nam se u posljednjih nekoliko godina događa da se učitelji i nastavnici, voljni raditi u obrazovnom sustavu, povećalom traže. Po školama nam radi nestručni kadar, pogotovo nedostaje nastavnika prirodnih predmeta kao što je matematika, fizika, kemija, informatika, no i nastavnika strukovnih predmeta, jer su te struke u realnom sektoru puno više plaćene. Uvelike je tome razlog visina plaće, no mislim kako to i nije isključivi razlog. Mladi ljudi koji završavaju svoje visokoškolsko obrazovanje, a koji su u posljednjih nekoliko godina izašli iz sustava osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja, najbolje znaju što se sve u školama događa, kakva sve ponašanja prolaze bez ikakvih posljedica, jako dobro prepoznaju koji su sve izazovi učiteljskog posla i ne žele u takav sustav gdje će možda, kao visoko obrazovani stručnjaci, biti izloženi raznim pritiscima, omalovažavanjima i poniženjima od strane roditelja, ali i učenika.
Svatko od nas u sustavu osjeća nemoć pred tim ogromnim problemima koji nas muče, no ono što možemo je dati sve od sebe da sami sebi izgradimo vlastiti integritet kojim ćemo učiniti ono najbolje za djecu pred nama, možemo iskreno i dosljedno raditi naš posao, možemo sebi ne dopustiti da posustanemo pred svim izazovima i teškoćama, jer djeca to zaista zaslužuju.
