Prije sto dvadeset godina, polovinom rujna 1899. godine, utemeljena je Carsko-kraljevska velika državna gimnazija u Pazinu, prva hrvatska srednja škola u Istri, za koju je trebalo nekoliko desetljeća uporne borbe, u sklopu tadašnjih nacionalnih i političkih prilika u Istri. Ta činjenica daje Pazinskoj gimnaziji iznimno značenje. Težište značenja nije u njenoj starosti, već u prilikama i području u kojem je djelovala, u funkciji koju je odigrala u vrijeme kada se u Istri vodila teška borba za nacionalno i kulturno održanje, borba za vlastiti jezik, za vlastite hrvatske škole.
Sa svojim profesorima i učenicima Pazinska gimnazija se iskazivala kao prosvjetna ustanova koja je po svojim obilježjima predstavljala značajan dio hrvatskog narodnog preporoda u Istri.
Program obilježavanja 120. obljetnice Gimnazije i strukovne škole Jurja Dobrile Pazin:
Ponedjeljak, 11. studenoga
10,30 sati – Sportski susreti (Školsko-gradska sportska dvorana)
Utorak, 12. studenoga
10,30 sati – Sportski susreti (Školsko-gradska sportska dvorana)
Srijeda, 13. studenoga
17,00 sati – Koncelebrirana sveta misa (Crkva Sv. Nikole u Pazinu)
18,30 sati – Predavanja za javnost (Dvorana Istra Spomen doma Pazin)
Četvrtak, 14. studenoga
8,30 sati – Predavanje za učenike (Plava dvorana škole)
10,30 sati – Posjet rodnoj kući Jurja Dobrile u Velom Ježenju (Rodna kuća u Velom Ježenju)
12,00 sati – Zajedničko fotografiranje učenika i djelatnika Škole (Dvorište Škole)
Petak, 15. studenoga
12,30 sati – Svečana sjednica Nastavničkog vijeća i Organizacijskog odbora za proslavu (Plava dvorana Škole)
Subota, 16. studenoga
Susret generacija maturanata i profesora
17,00 sati – Preuzimanje narukvica za ulazak u Spomen-dom (Prostori Škole)
18,00 sati Zabavni program: Kako je dobro vidjeti te opet (Velika dvorana Spomen-doma Pazin)
20,00 sati Večera i plesna zabava (Spomen-dom Pazin)
POVOD ZA OBILJEŽAVANJE STO DVADESETE OBLJETNICE
Prije sto dvadeset godina, polovinom rujna 1899. godine, utemeljena je Carsko-kraljevska velika državna gimnazija u Pazinu, prva hrvatska srednja škola u Istri, za koju je trebalo nekoliko desetljeća uporne borbe, u sklopu tadašnjih nacionalnih i političkih prilika u Istri. Ta činjenica daje Pazinskoj gimnaziji iznimno značenje. Težište značenja nije u njenoj starosti, već u prilikama i području u kojem je djelovala, u funkciji koju je odigrala u vrijeme kada se u Istri vodila teška borba za nacionalno i kulturno održanje, borba za vlastiti jezik, za vlastite hrvatske škole. Sa svojim profesorima i učenicima Pazinska gimnazija se iskazivala kao prosvjetna ustanova koja je po svojim obilježjima predstavljala značajan dio hrvatskog narodnog preporoda u Istri.
Hrvatska gimnazija u Pazinu bila je smještena u bivšoj vojarni, dvokatnoj zgradi na Buraju (danas zgrada Državnog arhiva u Pazinu). Prvi ravnatelj Gimnazije bio je Fran Matejčić, klasični filolog, rodom iz Pazina, a za prve profesore bili su imenovani Josip Jošt i Josip Roža. Za upis se prijavilo 128 kandidata od kojih je 101 primljen, pa je 16. rujna 1899. otvoren prvi razred u prvoj istarskoj Hrvatskoj gimnaziji. Škola je godišnje imala oko 200 učenika u osam odjeljenja. Prva matura održana je 1907. godine.
Kao prva i tada jedina takva škola za cijelu Istru, Kvarnerske otoke i za dobar dio Slovenskog primorja, na školovanje je primala i djecu iz svih tih krajeva. Radi zbrinjavanja učenika slabijeg imovnog stanja odmah je (1899.) bilo osnovano i Đačko pripomoćno društvo s Dinkom Trinajstićem na čelu. Društvo je 1913. godine potaknulo izgradnju đačkog doma (konvikta) u Pazinu.
Stara Hrvatska gimnazija u Pazinu djelovala je do 1918. g. kada je nakon talijanske okupacije Istre, zatvorena. Do tada je izvela 12 naraštaja maturanata.
Učenici Hrvatske gimnazije nastavljaju školovanje u Zagrebu, Karlovcu, Sušaku, Krku i drugim gradovima. Po završetku Prvog svjetskog rata u Karlovcu je otvoren Internat za smještaj emigranata iz Istre, Rijeke i Sušaka. Kada su se sušački učenici vratili kućama, Istrani su se priključili karlovačkoj Gimnaziji i tu su se školovali do 1925. godine. Nakon 1925. istarski emigranti uglavnom se školuju u Zagrebu, gdje je za njih bio otvoren i Internat na Markovu trgu (zatvoren 1941.), te u Krku, ali i u mnogim drugim mjestima gdje su novo utočište našle brojne izbjegle obitelji.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata, hrvatska je Pazinska gimnazija nastavila svoju pedagošku i društvenu djelatnost na starim tradicijama u novom društvenom i nacionalnom ozračju, u obnovljenoj zgradi na Buraju, sada pod nazivom Hrvatska realna gimnazija u Pazinu. Već 1946. preseljena je u zgradu današnje gradske vijećnice, a zgrada na Buraju dodijeljena je Đačkom domu u kojem su bili smješteni gotovo svi učenici Gimnazije. U toj zgradi škola je djelovala do 1949., kada se preselila u novu, koju je izgradilo tadašnje Ministarstvo prosvjete Republike Hrvatske. Gimnazija je tada imenovana po svom nekadašnjem učeniku Otokaru Keršovaniju.
S vremenom je niža (četverogodišnja Gimnazija) prerasla u veliku s osam razreda, a od 1956. opet postaje četverogodišnja. Niži razredi ulaze u sastav Osnovne škole. U tom razdoblju u Gimnaziji je godišnje bilo prosječno 730 učenika.
Od 1956. do 1972. Gimnazija za potrebe pazinskog gospodarstva počinje osnivati pojedine strukovne škole. Tako je 1966. započela s radom Tekstilna škola za kvalificirane radnike tkalačkog i prelačkog smjera, a 1968. i Tekstilna tehnička škola za zvanje pogonskog tehničara. Od 1971. razvija se i obrazovanje kadrova za potrebe poduzeća Kamen putem Kamenoklesarske škole.
Godine 1973. od Gimnazije i strukovnih škola formiran je Srednjoškolski centar Otokar Keršovani u kojem se do 1975., uz gimnazijsko obrazovanje, verificira i realizira program opće srednje škole građevinskog smjera (za kamenoklesare) opće srednje škole tekstilnog i kemijskog usmjerenja. Nakon toga u daljnjoj fazi reforme usmjerenog obrazovanja verificiran je i pripremni stupanj te sedam usmjerenja u završnom stupnju. Od školske 1984./85. godine ukinut je pripremni stupanj pa su se učenici od prvog razreda upisivali izravno u programe pojedinih struka.
Nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj 1990. godine, od školske 1990./91. godine u školski sustav ponovno se vraćaju gimnazije pa se u prve razrede uvodi opća gimnazija. Uz gimnazijski program uvode se programi strojarske i elektrotehničke struke.
Izgradnjom nove zgrade škole 1992. stvoreni su solidni uvjeti za rad srednjeg obrazovanja u Pazinu.
Danas Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile, pravni slijednik stare Hrvatske gimnazije, broji ukupno 650 učenika razvrstanih u 27 razrednih odjela i to: 12 gimnazijskih i 15 odjela strukovnih škola. U školi je stalno zaposleno ukupno 83 djelatnika.
Škola ima tradicionalno vrlo razvijenu kulturnu i javnu djelatnost, niz izvannastavnih aktivnosti i projekata. U okviru krovnog projekta Naš put prema kvalitetnoj školi u Školi se realizira nekoliko potprojekata – Susreti škola, Na naš način, Eko moja Škola, Mladi poduzetnik, Škola demokaracije…, koji omogućuju učenicima da izraze svoje kreativne potencijale ali i pridonose stvaranju osobnosti ustanove. Škola se Ističe visokim rezultatima na županijskim i državnim natjecanjima iz raznih predmeta, kao i rezultatima na državnoj maturi. Do sada je realizirala deset EU projekata.
Škola je dobitnica Ministrova priznanja za 2002. godinu, od 2017. ima dijamantni status Međunarodne Eko-škole, a od 2006. status Glasserove kvalitetne škole, prve takve srednje škole u Europi.
U Gimnaziji su kao profesori djelovali dijalektolog dr. Martin Zgrablić, književnik Vladimir Nazor, prosvjetitelj, andragog, esperantist Franjo (Fran) Novljan, klasični filolog i prevoditelj Zvonimir pl. Doroghy, geograf i kulturni povjesničar Nikola Žic, slikar i skladatelj, Saša Šantel, slovenski književnik Ivan Pregelj, dijalektolog i leksikograf dr. Božidar Finka, kiparica i slikarica Vera Fischer–Fišer, pedagog dr. Josip Malić, klasični filolog, dr. Mate Križman, sveučilišni profesor dr. Ivan (Ivo) Mardešić i drugi.
Među učenicima škole spomenimo kasnije znamenite pojedince u različitim oblastima – pravnik i publicist dr. Stojan Brajša, utemeljitelj modernog građanskog prava dr. Srećko Zuglia, crkveni i javni djelatnik dr. Božo Milanović, glazbeni pedagog, dirigent i skladatelj Josip Brnobić Humski, slovenski književnik Angelo Cerkvenik, književnik i publicist Ernest Radetić (1909.-1917.), književnik i ekonomist, akademik Mijo Mirković-Mate Balota, novinar i publicist Otokar Keršovani, slikar Antun Motika, akademski kipar Bogdan Cerovac, pjesnik i publicist Tugomil Ujčić, akademik Josip Bratulić, liječnik, dr. Ante Bartolić, crkveni i javni djelatnik Antun Hek, doktor psihologije i sveučilišni profesor Petar Turčinović, doktorica edukacijske psihologije, prof. na University of Georgia Spomenka Čalić-Newman, doktor sociologije religije Siniša Zrinšćak i drugi.
Nadahnjujući se najboljim tradicijama stare Pazinske gimnazije, profesori i učenici svojim radom i postignutim rezultatima kako u nastavi tako i u izvannastavnim aktivnostima grade ugled i prestiž kvalitetne odgojno-obrazovne ustanove 21. stoljeća, čime se ne ostvaruje samo plodotvoran kontinuitet u odnosu na prvu hrvatsku Gimnaziju u Istri, već daje zapažen doprinos svekolikom aktualnom i budućem društvenom, duhovnom i kulturnom razvoju Istre i Republike Hrvatske.