Ivana Medica Ružić živi u Taru a u Kašteliru je učiteljica razredne nastave u tamošnjoj područnoj osnovnoj školi. Ivana je prva doktorica odgojnih znanosti u Istri koja je prvi put u Hrvatskoj primijenila pojam igrifikacije i to u znanstvenom članku 2015. godine (Ivana Medica Ružić, Mario Dumančić: Igrifikacija u odgoju i obrazovanju).
Kako nam je ispričala, obranom znanstvenog doktorskog rada “Mogućnosti primjene igrifikacije u nastavi primarnog obrazovanja” u lipnju prošle godine postala je doktorica odgojnih znanosti i tom obranom ušla u povijest hrvatskog školstva jer je prva u Hrvatskoj uvela novu nastavnu metodu – metodu igrifikacije. Stoga je jedina stručnjakinja znanstvenica u našoj državi za Rani odgoj i obvezno obrazovanje sa znanstvenim područjem društvenih znanosti, znanstvenim poljem odgojne znanosti i granom Didaktika, (područjem pedagogije koje se bavi teorijama, idejama, načelima i uputama koje su usmjerene uspješnom provođenju obrazovnog procesa u Hrvatskoj). Metoda igrifikacije time je po prvi puta u Hrvatskoj prihvaćena i uvrštena kao nova nastavna metoda u odgoju i obrazovanju te se primjenjuje na svim razinama školstva, od predškolskog odgoja, osnovnog školstva, srednjeg školstva, znanstvenog doprinosa i postignuća.
-Znanstveno je dokazano da metodom igrifikacije učenik postiže željene ciljeve i učinke u obrazovanju unutar kraćeg vremenskog razdoblja. Svojim napredovanjem osvaja razine, levele ili bodove, kao u videoigrama, a, primjerice, pri osvajanju određenog broja bodova ne treba pisati domaću zadaću ili pak dobiva značku ili bedž kao učenik dana, učenik razreda…. Emocionalni stav prema nastavnom sadržaju je puno pozitivniji nego u ‘klasičnom’ načinu učenja. Primjena ove metode u nastavi stoga je veoma bitna, posebice u današnje vrijeme kada znamo da odgajamo i obrazujemo učenike za buduća zanimanja koja još ne postoje, kaže Ivana.
Dodaje da kada se u svijetu počelo govoriti o metodi igrifikacije mnoge su se zemlje okrenule tom vidu obrazovanja.
-Nažalost, kod nas je ova metoda ušla u primjenu tek sada i to zbog korona krize, ali veoma brzo i nedorečeno. Da sustav obrazovanja nije bio toliko trom mogli smo je već imati razvijenu i za Covid vremena biti spremni još prije deset godina. Školski sustav se u zadnje dvije godine suočio s velikim izazovom zbog koronavirusa. Naše školstvo uvelike kasni s razvitkom i potrebama učenika. Nažalost, zbog korona krize dogodili su se mnogi propusti zbog kojih su ispaštali i učenici i učitelji. Naposljetku, možda je baš i to bila presudna situacija u kojoj se naše školstvo moralo na ovaj ili onaj način pokrenuti, smatra naša sugovornica.
Što je to igrifikacija?
Igrifikacija nije igra. Definira se kao korištenje osnove svake igre, njene estetike i postojećih strategija, odnosno pravila igara s ciljem motiviranja, ekstizično i intrizično i aktiviranja učenika, studenata u neigrajućem kontekstu, odnosno nastavnom sadržaju. Rad s igrifikacijom (eng. gamification) Medica Ružić započela je prije 13 godina. Doći do takve ideje, veli ona, nije bilo nimalo lako. No, što je više ulazila u povijest obrazovanja, ali i aktualnog pristupa u pojedinim zemljama, činila joj se sve važnijom i potrebitom. Točka na ‘i’ bilo je njeno sudjelovanje u istraživanju u San Franciscu gdje su, iako u vrlo malom segmentu, proučavali utjecaj igrifikacije u svim sektorima pa tako i u obrazovanju.
-Kao djevojčica često sam se nakon treninga gimnastike vraćala kući s prijateljima. Po putu igrali smo izmišljene igre preskakanja pukotina na cestama i puteljcima, ili skakali po svakoj drugoj kocki koja se mogla prividno nazirati. Vjerujem da svi imamo takvu jednu priču iz djetinjstva u kojoj smo igrali slične igre i smišljali ih, a pritom i uživali. Kada sam tu moju razbibrigu iz djetinjstva stavila u kontekst interesa današnjih generacija okruženih brzim razvojem digitalne tehnologije, postalo mi je jasno da njihov način igre moram implementirati u sustav odgoja i obrazovanja jer je to njihovo prirodno okruženje u kojem odrastaju, priča Ivana, inače rodom iz Buzeta.
Primjetno je u školama da su i roditelji i djeca u lovu na što bolju ocjenu, što je pogrešno. Ona smatra da u razredima primarnog obrazovanja brojčanih ocjena uopće ne bi smjelo ni biti.
-Nerijetko se izgubi iz vida da učenici nisu u školi zbog ocjena već svog obrazovanja koje bi im trebalo pomoći u daljnjem životu. I da je učitelj razredne nastave taj koji prati i usmjerava, i učenika i roditelje, u kojim područjima učenik iskazuje interes, volju i želju svog napretka, a u kojima ne. Pri tome stavljam naglasak da cilj nije učeniku reći ono što ne valja, već mu biti podrška u suradnji s roditeljem na onim područjima na kojima iskazuje volju i želju za svoj osobni napredak, zaključila je Ivana Medica Ružić.
