Zastupnica IDS-a Katarina Nemet, sudjelovala je jučer u saborskoj raspravi o Zakonu o zemljišnim knjigama te pozdravila dobre strane koje novi zakon donosi, ali upozorila i na one dvojbene.
Upozorila je tako na novost da će prijedlog za upis u zemljišne knjige podnositi isključivo javni bilježnici i odvjetnici elektroničkim putem, što znači da se ukida mogućnost da stranka sama podnese prijedlog u sudu na zemljišno-knjižnom odjelu. Za razliku od predlagatelja, stava je da se ovom novinom ništa neće ni ubrzati, a ni pojednostaviti, već će se pritisak umjesto na sudove prebaciti na javno-bilježničke i odvjetničke urede te se postavlja pitanje tko će od toga imati koristi i upitno je hoće li isti dodatno naplaćivati tu svoju uslugu građanima.
Pomakom na bolje smatra postupak digitalizacije zemljišnih knjiga, no skeptična je kako će se sve zapravo odvijati u praksi jer već sad s terena stižu informacije kako prijedlozi koje podnose javni bilježnici i odvjetnici su nerijetko manjkavi, s većim ili manjim propustima, a s obzirom na to da će novim Zakonom podnošenje prijedloga elektroničkim putem od strane javnih bilježnika i odvjetnika biti ujedno i jedini način podnošenja prijedloga, pitanje je hoće li pogreške biti učestalije.
– Ukratko, dosadašnji način rada, kada zemljišno-knjižna procedura već u startu prolazi kroz ruke i stručnu kontrolu referenata, najpouzdaniji je i najsigurniji. A taj će se pouzdani i sigurni način rada ovim izmjenama Zakona ukinuti, naglasila je Nemet i ponovila kako su digitalizacija i osuvremenjivanje dobrodošli, ali samo uz konkretne i vidljive prednosti. Smatra da nažalost u ovom slučaju te promjene nabolje neće biti vidljive jer su zemljišno-knjižni referenti ti kojima su zemljišne knjige osnovni posao, a javnim bilježnicima i odvjetnicima sporedni jer se bave s različitim granama prava.
Osvrnula se i na donošenje Pravilnika o mjerilima za rad zemljišno-knjižnih službenika kojima će se određivati norme tih službenika te naglasila kako treba biti oprezan s predviđanjem što će to zapravo donijeti u praksi jer s jedne strane namjera može biti poticanje službenika na veću učinkovitost, no svakako je pitanje hoće li te norme biti realne i provedive budući da znamo kako svi zemljišno-knjižni predmeti nisu jednako zahtjevni, da za neke treba više, a za neke manje vremena, stoga je vrlo teško taj posao brojčano normirati.
Na kraju, zaključila je da Zakon ima dobrih, ali i manje dobrih strana te napomenula da se ipak više računa treba voditi o sposobnim i motiviranim ljudima koji rade na zemljišno-knjižnim odjelima te podsjetila na jako niska primanja i koeficijente koje ti djelatnici u pravosuđu imaju, a o čemu je nedavno i govorila za saborskom govornicom.
