U današnjem iznošenju stajališta u Hrvatskom saboru, saborska zastupnica IDS-a Katarina Nemet ukazala je na problem natječaja za dodjelu sredstava iz fondova Europske unije koji se raspisuju po metodi „najbržeg prsta“, odnosno prema redoslijedu kojim prijave pristižu, a ne prema kvaliteti, učinkovitosti i svrsishodnosti, što je apsurdno.
Napomenula je kako se u konkretnom slučaju radi „o tzv. COVID-19 natječajima za organizacije civilnog društva, koji bi im trebali pomoći da kako tako premoste ovu nezapamćenu krizu uzrokovanu pandemijom, no uzalud im sav trud oko pripreme i pisanja natječajnih projekata, uzalud im sva pamet, iskustvo, sati i sati rada i svi drugi resursi koje ulažu u natječajnu prijavu kada će na koncu europske novce dobiti najbrži, a ne najbolji projekti.“
– U Hrvatskoj nema veze koliko ste kvalitetan projekt pripremili i koliko bi on dobroga mogao donijeti zajednici, kazala je Nemet i dodala kako „pri dijeljenju europskog novca, mi više držimo do brzine, pa je od kvalitetnog projekta važnija brzina internetske veze kojom se spajate na natječajnu aplikaciju ili udaljenost od poštanskog ureda, ako dokumentaciju šaljete poštom.“
Istaknula je i kako je Savjet za razvoj civilnog društva, inače savjetodavno tijelo Vlade Republike Hrvatske, u više navrata iznio kritičke zaključke prema određenim tijelima državne uprave koji su raspisivali natječaje po tom principu.
Osim toga, naglasila je kako je nezadovoljstvo krajnjih korisnika, kao i udruga civilnog društva ogromno te su svi složni da je ovakav pristup definitivno diskriminatoran i mora se mijenjati.
– Pokazalo se u praksi kako su ponekad upitni i kapaciteti tijela zaduženih za praćenje provedbe financiranih projekata jer se događa da je jedan troškovnik od strane jednog kontrolora prihvatljiv, a da taj isti troškovnik kod drugog kontrolora nije, a isto se događa i s dokumentima kojima se dokazuju troškovi realiziranih aktivnosti, u jednom slučaju vrijede, u drugom ne, što je potpuno nelogično i neshvatljivo, istaknula je Nemet.
Zaključila je kako je ovo zaista kamen smutnje i sasvim opravdano baca sumnju na vjerodostojnost i svrsishodnost takvih natječaja, a kako onda to na kraju rezultira i upitnom raspodjelom javnog novca, čime se čini šteta ne samo sektoru civilnog društva, već i cijeloj našoj zajednici i dodala kako vjeruje da to nikome nije u interesu.
