Veza čovjeka i psa postoji već mnoštvo godina, još otkad je čovjek udomio vuka kojem je primarna svrha bila da služi za zaštitu i lov. U današnje vrijeme ta se uloga znatno promijenila, ljudi sa svojim psima stvaraju snažne emocionalne veze stoga ne čudi što se za pse često kaže da su ‘najbolji čovjekov prijatelj’. Sve više ljudi posjeduje psa kojeg smatraju ravnopravnim članom obitelji. Takav suživot psa i čovjeka te odnos koji iz toga proizlazi potaknuo je psihologe i niz drugih stručnjaka na istraživanja gdje se ponajprije nastoji otkriti kakav utjecaj ima posjedovanje psa na dobrobit vlasnika. Provedena znanstvena istraživanja otkrila su kako iz odnosa sa psom može proizaći niz koristi ne samo za tjelesno, već i za psihološko i emocionalno zdravlje pojedinca. To je naročito uočeno kod djece i osoba starije životne dobi.
Na internetu se može pronaći mnoštvo zabavnih videa koji prikazuju djecu i njihove pse kako zajedno spavaju, maze se i igraju te imitiraju jedni druge. Takva posebna veza koja se stvara već od malih nogu ima pozitivan utjecaj na psihološki razvoj djetetove osobnosti, učenje pravila i odgovornosti, a ponajprije na socio-emocionalni razvoj. Kada govorimo o tjelesnom zdravlju, poznato je da djeca koja odrastaju uz psa od svoje najranije dobi imaju snažniji imunosni sustav. Pas u kuću donosi dovoljno nečistoće čime se kod djeteta smanjuje rizik od obolijevanja od astme ili neke vrste alergije. Takva su djeca obično fizički aktivnija, spretnija, provode više vremena u prirodi, što sve pogoduje njihovom tjelesnom zdravlju.
Smatra se da druženje djeteta s njegovim psom utječe na djetetov kognitivni razvoj. Iako je malo istraživanja provedeno u ovom području, sva su usmjerena na to da život s ljubimcem može olakšati usvajanje jezika i povećati verbalne vještine kod djeteta. Pas predstavlja atraktivni verbalni poticaj, kod djeteta izaziva želju za komunikacijom i služi kao slušač kojem će dijete najradije povjeriti svoju tajnu.
Kada se radi o socio-emocionalnom razvoju djeteta, istraživanja su pokazala da djeca koja odrastaju uz psa imaju više empatije i samopoštovanja od djece koja nemaju psa. Kada se dijete zajedno s roditeljima brine o psu, stječe osjećaj kompetencije, što je vrlo važno za izgrađivanje djetetova samopoštovanja. Pritom treba voditi računa o djetetovoj dobi i njegovim mogućnostima. Trogodišnje dijete sposobno je napuniti psu posudicu s vodom ili ga počešljati, ali nije u stanju voditi ga u šetnju. Kako dijete raste, zadaci se proširuju, pa dijete postupno može preuzeti svu brigu oko psa. Kroz brigu za ljubimca dijete također razvija osjećaj odgovornosti i tolerancije, a isto tako družeći se sa psom postaje smirenije i uravnoteženije.
Pozitivan odnos između psa i djeteta ima znatnu ulogu i kod drugog važnog aspekta socio-emocionalnog razvoja, a to je empatija odnosno sposobnost razumijevanja kako se druga osoba osjeća. U interakciji sa psom, koji u potpunosti ovisi o njima, dijete uči razumjeti njegove potrebe i osjećaje te na taj način razvija suosjećanje ne samo prema životinjama već i prema drugim živim bićima.
Kaže se da je pas najbolji čovjekov prijatelj i upravo se u odnosu djeteta i njegovog psa to najbolje može primijetiti. U većini slučajeva dijete u psu vidi prijatelja s kojim će podijeliti svoje probleme radije negoli s roditeljima jer osjeća da će od njega dobiti bezuvjetni emocionalni oslonac i tako izbjeći roditeljsko neodobravanja ili nerazumijevanje. ‘Društvena’ potpora koju pruža pas može pomoći djetetu da se osjeća zadovoljnije, te da lakše preboli tugu, strah ili razočaranje. Prisustvo životinje potiče društvene kontakte, pa tako dijete šećući sa psom lakše stječe nove prijatelje i ima zanimljivu temu za razgovor s vršnjacima.
Iako se vjeruje da suživot djeteta i psa značajno pridonosi psihofizičkom razvoju djeteta, koji je u odnosu na svoje vršnjake skloniji tome da budu društveniji, osjećajniji, odgovorniji i sigurniji u sebe, dijete nije uvijek adekvatno pripremljeno za dolazak psa u kuću. Roditelji su ti koji imaju zadaću da nauče svoje dijete kako da bude osjetljivije na potrebe psa, ali i pravila o tome kako se sa psom treba ponašati. Svojim primjerom roditelji kod djeteta mogu razviti naviku da se brinu o psu, a ne da mu on služi samo kao povremena igračka. Ukoliko obitelj već posjeduje psa i prije rođenja djeteta, tada bi se psa trebalo pripremiti na dolazak novog člana obitelji kojeg treba voljeti i paziti.
Za razliku od ostalih životinja, psi su stvorili jedan poseban sklad s ljudima, njihovim ponašanjima i emocijama. U stanju su naučiti i razumjeti mnogo riječi koje ljudi koriste u svakodnevnoj komunikaciji, a također su osjetljivi na ton glasa, govor tijela i geste koje njihovi vlasnici koriste. Isto kao dok komunicirate s prijateljima, i vaš pas vas može gledati u oči nastojeći ‘uhvatiti’ vašu emociju te pokušavajući razumjeti kako se osjećate i što mislite.
Dok većina ljudi koji posjeduju psa ima jasnu predodžbu o prednostima posjedovanja takvog prijatelja, s druge strane, postoje oni koji nisu svjesni svi fizičkih i psiholoških koristi koje mogu imati od druženja sa psom. Posljednjih godina istraživanja sve više dovode u vezu posjedovanje kućnih ljubimaca (posebno psa) sa smanjenim rizikom od srčanih bolesti, pretilosti, psihičkih tegoba te poboljšanom kvalitetom života općenito. U području mentalnog zdravlja najviše se ispitivalo kakvi su učinci posjedovanja psa kod osoba koje pate od anksioznosti, depresije i usamljenosti. Uočeno je da se ljudi već nakon nekoliko minuta druženja sa psom osjećaju manje uznemireni i pod stresom. U ovom slučaju u tijelu se događaju neke promjene zbog kojih dolazi do poboljšanja raspoloženja. Snižava se razina kortizola, hormona stresa, a povećava se proizvodnja serotonina i dopamina tzv. hormona sreća čiji se nedostatak u organizmu dovodi u direktnu vezu s depresijom. Psi kroz različite kanale pomažu svom vlasniku ublažiti simptome anksioznosti i depresije.
- Svakodnevne šetnje svakako su jedna od najznačajnijih prednosti posjedovanja psa. Iako se radi o zadovoljavanju psećih osnovnih potreba, kod depresivnih osoba takva vrsta aktivnosti pomaže u razbijanju rutine i povlačenje u osamu. Šetnje i odlasci u parkove povećavaju vjerojatnost upoznavanja novih ljudi pri čemu psi pomažu razbiti led i olakšavaju komunikaciju te formiranje novih prijateljstava. Istraživanja pokazuju da vlasnici pasa poznaju veći broj osoba iz svojeg susjedstva te su u boljim odnosima s njima negoli osobe bez pasa. Osim ostvarivanja kontakata s drugim ljudima, svakodnevne šetnje uvelike poboljšavaju fizičko zdravlje – smanjuje se rizik od bolesti srca, snižava se krvni tlak, poboljšava se kvaliteta sna, ubrzava se metabolizam itd., te se otpuštaju endorfini, hormoni koji se bore protiv depresije i anksioznosti.
- Još jedna prednost je emocionalna i socijalna podrška koju dobivamo od svojih pasa. Većina vlasnika gleda na njih kao na članove obitelji s kojima stvara jednako takve jake, intenzivne i dugotrajne veze. Upravo iz razloga što igraju tako važnu ulogu u životima ljudi, snažan su izvor podrške jer pružaju bezuvjetnu ljubav i društvo, kao i osjećaj sigurnosti. Često im se pridodaju ljudske osobine, pa tako mnogi smatraju da ih njihov pas u potpunosti razumije, da suosjeća s njima, da posjeduje neke osobine ličnosti slične njima (poput tvrdoglavosti, strašljivosti i sl.). Tome su naročito skloni ljudi koji žive sami, imaju slabe socijalne kontakte, odnosno koji su usamljeniji. Tako vjera u to da im je njihov pas podrška i da ih razumije može umanjiti osjećaj usamljenosti. Također, psi često traže fizički kontakt, blizinu ili da ih se mazi što pomaže osobama koje pate od depresije ili usamljenosti. Davanje šape, lizanje lica, sjedenje na kauču pored vlasnika, sve su to zahtjevi za milovanje koje tjeraju čovjeka na fizički kontakt, a time i na izražavanje emocija. Smatra se društvo psa doprinosi dobrobiti upravo kod onih ljudi koji su emocionalno osjetljiviji, čije emocionalne potrebe nisu adekvatno zadovoljene i/ili onih koji prolaze kroz teža razdoblja u svojim životima. Već prije spomenuta sposobnost pasa da djeluju kao socijalni facilitator, odnosno da nam olakšavaju upoznavanje novih ljudi i održavanje tih odnosa, odnosi se na socijalnu podršku koju od njih dobivamo.
- Psi pomažu osobama koje se bore s depresijom i anksioznošću i na način da im daju razlog da usmjere svoju energiju na brigu o njima, što znači da im odvraćaju pozornost i razbijaju taj lanac negativnih misli. Briga o psu podrazumijeva veliku odgovornost i daje neku strukturu danu. Neovisno o tome u kakvom su raspoloženju kad pas zatraži moraju ustati iz kreveta, nahraniti ga ili odvesti u šetnju. Tu je značajno to da čine da se osoba osjeća potrebnom i važnom, što je poželjno naročito kod osoba koje pate od depresije. Samim time što skrbe o njima, što su odgovorni za neko drugo biće ojačava se osjećaj kompetencije što djeluje na njihovo samopoštovanje.
Važno je naglasiti da psi zapravo najviše pomažu u borbi protiv depresije kod blagih i umjerenih simptoma. Ako je netko previše depresivan i nije u stanju voditi brigu ni o samom sebi, posjedovanje psa bit će mu dodatna obaveza i neće imati pozitivnog utjecaja na zdravlje. Isto tako, ako netko ne voli pase, neće imati nikakve koristi od nabavke takvog kućnog ljubimca.
Sve spomenute koristi od posjedovanja psa naročito su uočene kod osoba starije životne dobi. Društvo i sigurnost koju psi pružaju znatno poboljšavaju kvalitetu života starijih osoba kao i sam proces starenja. Znamo da se oni manje kreću, imaju manje obveza u danu, često žive sami te su generalno usamljeniji. Briga o psu može im poboljšati mnoge aspekte fizičkog i mentalnog zdravlja jer ih potiče na kretanje, druženje i pružanje ljubavi čime se smanjuje osjećaj usamljenosti, a povećava osjećaj zadovoljstva. Kod njih je naročito važan taj osjećaj da su još uvijek nekome potrebni.
Za kraj je važno naglasiti da pas nije igračka. On je živo biće koje ima svoje potrebe, zahtjeva puno pažnje, te vremenskih i materijalnih resursa, a s druge strane u stanju su pružati puno emocija, zabave i privrženosti. Prije negoli se odlučite nabaviti psa imajte na umu da je to obveza koja će trajati cijeli njegov životni vijek, 10-15 godina. Također je važno informirati se o pojedinim pasminama te pronaći onu koja najviše odgovara vašoj obitelji, stambenim uvjetima, financijskim mogućnostima i načinu života općenito. Npr. starijim osobama se preporuča pasmina koja je nižeg rasta, s kojom će lakše odlaziti u šetnju. Obitelji s djecom trebale bi odabrati neku pasminu koja je po svojoj prirodi mirnija, druželjubivija i tolerantnija, kako mu dijete ne bi predstavljalo prijetnju.
Više na temu kućnih ljubimaca i odgovornosti koja uz njih dolazi pročitajte na ranijem postu na linku: https://www.zdravi-grad-porec.hr/strucne-teme/ja-i-moj-kucni-ljubimac/
Psihologinja Zdravog grada Poreč
Emina Nezirević
