Nije rijetkost na cesti vidjeti ježa, kao ni to, nažalost, da je udaren ili pregažen. Sada je baš vrijeme malenih ježeva koji se kreću ponajviše na kraju dana, pa vozači trebaju usporiti i paziti na cestama.
Oni su bezopasni i vrlo korisni. Oslobađaju nas od puževa, zmijskih jaja, malih otrovnica, larvi insekata štetnih za vrtove i još toga…
Stoga smanjite brzinu, povećajte oprez u sumrak i noću kako bi se izbjeglo nepotrebno stradanje ježeva na cestama. Ako ih vidite, zaobiđite ih, jer su onako mali sasvim bespomoćni.
Naseljava šumska i poljska staništa, a često ga možemo vidjeti u blizini ljudskih naselja, primjerice u gradskim parkovima, vrtovima i grmlju. Ovaj mali sisavac aktivan je u sumrak i noću, dok dan provodi u gnijezdu od trave i lišća. Jedini je europski sisavac tijela prekrivenog bodljama. U prosjeku živi pet godina, ali pojedini mogu doživjeti i preko osam godina. U potrazi za hranom, tijekom samo jedne noći može prijeći od nekoliko stotina metara, pa od 2 do 3 km, a put obično završava tamo gdje je i započeo – u gnijezdu.
Jež je jedini naš kukcojed koji provodi zimu u pravom zimskom snu. S dolaskom jeseni i zime ježevi se nastoje što više nahraniti i dobiti na masi, jer se pripremaju za zimski san koji obično započinju u listopadu. Nakon buđenja iz hibernacije, krajem travnja, ježevi su spremni za parenje. Idealno vrijeme za parenje je razdoblje između svibnja i rujna, ali se uglavnom odvija u svibnju i lipnju. Ženke nose mlade 35 – 42 dana, a veličina legla varira od 2 do 10 mladih.
Jež lovi kornjaše, puževe, gujavice, pauke, a katkad i manje kralježnjake poput žaba, guštera, zmija, ptičjih jaja i slično. Zanimljivo je da je djelomično otporan na zmijski otrov, pa lovi i otrovnice.
Jež ima malo prirodnih neprijatelja. Najveću odgovornost za njihovu smrtnost snosi čovjek.
Najveći problem za ježeve predstavlja sve veći broj prometnica na kojima svake godine stradava veliki broj ježeva naročito u doba parenja ili kada mali ježići dovoljno odrastu i počinju samostalan život.
