Zadnji “pravi” Davis Cup ide u Hrvatsku. Tenis se vraća kući. – Hrvatska, Hrvatska – orilo se s tribina, a pljeskali su i Francuzi, svjesni da su poraženi od bolje momčadi. Naši su zaplesali, svi zajedno, u kolu. Pobjednici. Junaci. Šampioni. Jutro je u nedjelju u Lilleu opet donijelo hladniji zrak, ali je zato atmosfera u dvorani Pierre Mauroy bila usijana, službeno, skupilo se 24.158 gledatelja. Još ispred stadiona sreli smo našu bivšu tenisačicu Jelenu Kostanić-Tošić. Valjda će Čilić to riješiti, konstatirali smo.
– Kako misliš valjda, nemoj me strašiti – rekla je Jelena. Optimizam je prevladavao među “kockastima” na tribinama. – Ne može to ići baš lako, bez znoja – čulo se tijekom prvog seta. I nije, Pouille se pokazao kao dobar izbor, ali opet je Čilić uspio donijeti pobjednički bod. – Večeras je naša fešta, večeras se vino pije, nek’ se igra nek’ se piva, jer ‘ko ne piva Dalmatinac nije – orilo se tribinama stadiona u Lilleu.
Nakon što je Marin osvojio i drugi set, dijelovi tribina s hrvatskim navijačima su eksplodirale. – Bježite ljudi, bježite iz grada… – pjevali su “kockasti”. – Kup je naš! – pjevali su potom. Francuzi su, pak, sportski bodrili svog igrača. Pokušavali su ga dići u trećem setu, koliko god djelovalo da je u bezizlaznoj situaciji. No, Marin je dominirao, a brojčano slabiji, ali grlatiji hrvatski navijači nosili su Marina i hrvatsku reprezentaciju prema povijesnom trijumfu. Vijorile su se zastave iz Šibenika, Zadra, Aachena, Siska; Hajdukova zastava tamo iza klupe naših igrača…
– U boj, u boj, za narod svoj – čulo se. – Ajde Mrnjo – povikali su na break loptu u petom gemu trećeg seta, a Marin im je uzvratio poenom za break. Pipi Medak, Dodigov kondicijski trener, zagrlio je Matu Pavića, tu se stisnuo i Borna Ćorić, do njih Mate Delić… Nosili su Marina prema kraju.
