Nije novost da Istra ima talentirane sportaše, ali posebno je zanimljivo kada u nacionalnu vrstu zajedno uđu pripadnici jedne obitelji. Darovita braća Bodetić, 17-godišnji Noel i 15-togodišnji Mihael iz sela Jovići kod Marčane, sada igrači NK Rijeke a bivši igrači pulskog prvoligaša, članovi su hrvatske nogometne reprezentaciju. Noel je zaigrao 2018. prvi put za reprezentaciju, a Mihael je sada dobio priliku.
Obojica žive u Rijeci, gdje pohađaju školu i svakodnevno treniraju. Popričali smo s njima kako je sve počelo. Spomenimo da su prije Rijeke igrali u pulskom NK Veli Vrh (Noel s 8,Mihael sa 6 godina) gdje su bili godinu dana. Potom su pozvani u Istru 1961 gdje su ostali do svoje 14 godine. Noel sad već tri godine živi u Rijeci a Mihael godinu dana, saznajemo od njihove mame Martine. U Istri su braća imala puno lijepih događaja, puno osvojenih turnira i nagrada. No, svoj su put ipak odlučili nastaviti u Rijeci, premda nije lako sa samo 14 godina odvojiti se od roditeljskog doma. No, želja za napredovanje bila je veća, a to su podržali i roditelji. Prije dva vikenda Mihael, inače vratar, s reprezentacijom je sudjelovao na turniru u Karlovcu kojeg su i osvojili u kategoriji u15.
Mihael:
Počeo sam igrati nogomet sa 6 godina. Shvatio sam da se time želim profesionalno baviti kada sam malo odrastao, ali i kada sam prešao u HNK Rijeku. Najveći motivatori bili su mi naravno roditelji, ali i ostali članovi šire obitelji. Naravno svi treneri koje sam imao dodatno su me motivirali i uvijek vjerovali u mene. U Rijeci pohađam prvi razred Prometne škole. Treniramo u kampu HNK Rijeke na Rujevici, a treninzi su nam gotovo svaki dan dok utakmice imamo vikendom. Jako mi je drago zbog poziva u reprezentaciju, jer me raduje da je netko prepoznao moj talent i rad te koliko dajem za ono što radim. Nadam se da ću i u narednim okupljanjima biti dio reprezentacije. No, ostat ću ponizan i raditi u tišini.
Noel:
Nogometom sam se počeo baviti s 5 godina i tu bih volio spomenuti mog prvog trenera Branka Peruška koji me uveo u svijet nogometa. S godinama su obaveze vezane za nogomet postajale ozbiljnije i češće. Stoga sam znao da ću se morati puno toga odreći kako bih se time mogao profesionalno baviti, što mi se i vratilo odlaskom u klub kao što je HNK Rijeka. Najveća podrška i motivacija su mi roditelji bez kojih ništa ne bi bilo moguće i na tome ću im biti vječno zahvalan. U svojoj karijeri promijenio sam puno trenera, no svaki od njih me motivirao i od svakog sam pokupio poneki savjet te sam im zbog toga uistinu zahvalan. U Rijeci pohađam treći razred Prve riječku hrvatske gimnazije i polako moram odlučiti na koji ću se fakultet upisati. Treniramo u kampu HNK Rijeke na Rujevici, uvjeti su savršeni, treneri su visokoobrazovani i znaju što rade. Treniramo svakog dana, ponekad i dva puta, dok su utakmice vikendom, nekad i srijedom. U reprezentaciju sam bio pozvan zadnji put prije dvije godine. Zato mi samo preostaje da radim i dalje i nadam se novom pozivu, iako mi to nije na prvome mjestu. Bitno je da se razvijam kao igrač i osoba, a ostalo će sve s vremenom doći jer Bog ima plan za svakoga.
Da na području ove općine imaju braću reprezentativce doznali smo od načelnika Predraga Pliška, koji je izrazito ponosan što imaju ove mlade nogometaše na svom području.
-Svi smo ponosni na braću Bodetić i želimo im puno sreće i uspjeha u nastavku profesionalne nogometne karijere, rekao je Pliško.
