Martina Rioža jedan je od sportskih ponosa Kaštelira – 26-godišnja stolnotenisačica koja je u svom rodnom mjestu napravila prve korake u stolnom tenisu danas je igračica kluba u Vrsaru i redovna članica hrvatske reprezentacije. Iza nje su brojni uspjesi, medalje, nastupi po Europi u dresu reprezentacije…
Ove je godine Vrsar dobio novu sportsku dvorani Saline u kojoj je među prvim natjecanjima bilo Prvenstvo Hrvatske za seniorke i seniore u organizaciji Stolnoteniskog kluba Vrsar i Hrvatskog stolnoteniskog saveza. Vrsar su predstavljale Martina i njena klupska kolegica Marta Jurčević. Zbog velikog uspjeha ovog samo naizgled malog vrsarskog kluba koji stalno niže uspjehe, ali i Martine, odlučili smo se razgovarati s njom.
Kako je sve krenulo pitali smo Martinu prije početka treninga u novoj vrsarskoj sportskoj dvorani.
Moj stolnoteniski put počeo je 2001. godine još u prvom razredu osnovne škole gdje nas je zapazio trener Damir Vidović koji je i osnovao klub u Kašteliru. Puna dvorana „doma“ i zvuk stolnoteniske loptice bili su pokretači mog odabira sporta. Svakodnevni trening i vikend turniri nastavili su se u narednim godinama. Nizali su se uspjesi na županijskom, regionalnom i državnom nivou. U generaciji su bile još i Marina Čuka, Matea Bratović, Ivana Miletović, Marinela Brčić i druge cure kojima sam igrala Županijsku ligu. Moji uspjesi u pojedinačnim natjecanjima bili su i razlog prelaska u viši rang natjecanja a u tom trenutku to je bio STK Poreč. Tu sam igrala i ostala dvije sezone u 1. Hrvatskoj ligi. U sezoni 2007./08. dobila sam poziv od, u tom trenutku najjačeg kluba u Hrvatskoj – HSTK „Mladost“ Zagreb. Pa u toj istoj sezoni nastupala sam na dvojnoj registraciji igrajući za Mladost u mlađim dobnim kategorijama, a u seniorskoj konkurenciji, iako još kadetkinja, za STK Poreč.
Kako je bilo u metropoli?
U Zagreb sam preselila 2009. nastavivši školovanje i igranje u novom klubu. Te iste godine došao je i poziv od reprezentacije za nastup u kadetkinjama. Igrajući za Mladost u okviru državnih natjecanja osvojili smo osam uzastopnih naslova prvaka u kategoriji kadetkinja i juniorki. U sezoni 2011./2012. osvojila sam sve pojedinačne turnire u okviru Hrvatskog stolnoteniskog saveza. Nastavili su se uspjesi i na međunarodnoj razini također u mlađim kategorijama. To su bili odlasci na turnire diljem Europe u dresu reprezentacije Hrvatske. Najveći uspjeh bio je osvajanje turnira u Dusseldorfu pod imenom „Mini kinder olimpijada“ gdje su nastupali osim europskih i većina natjecatelja sa svjetskog nivoa.
Što se nakon toga dogodilo?
Seniorski razvoj i igranje nastavila sam tada u Stolnoteniskom klubu Vrsar gdje sam došla 2015. na nagovor trenera iz Vrsara Miodraga Banjca. Igrali smo 1. Hrvatsku ligu i već nakon dvije godine nju smo osvojili i prešli u najviši rang natjecanja Superligu. Paralelno s ekipnim uspjesima nizali su se i zapaženi rezultati u pojedinačnoj konkurenciji na svim razinama natjecanja u okviru županije, regije i države.
Prije dvije godine dogodila ti se ozbiljna ozljeda… U kojem je tada smjeru krenula tvoja karijera?
Da, 2019. dogodile su mi se najlošija i najbolja stvar u karijeri. U ožujku zbog teže ozljede ramena završila sam na operaciji. Uslijedio je oporavak uz velika odricanja u rehabilitacijskom procesu gdje sam imala kondicijske i fizičke pripreme, a popodne još jedan trening s lopticom. Oporavak je iznenađujuće tekao bolje od očekivanog i već nakon tri mjeseca krenula sam s intenzivnijim treninzima. Ujedno je u kolovozu stigao i poziv od izbornika ženske seniorske reprezentacije Darka Arapovića. Iste godine na međunarodnom turniru u Zadru osvojila sam brončanu medalju i od tada ne izostaju pozivi za reprezentativna okupljanja.
U sezoni 2020./21. s klubom iz Vrsara postigli smo najbolji rezultat u Superligi: šesto mjesto od 12 ekipa, a ujedno je to bio i moj najbolji pojedinačni skor u ligi.
Dobila si ponude iz inozemstva. Zašto si ostala u Vrsaru?
-Ove godine dobila sam nekoliko inozemnih ponuda iz Austrije i Italije, ali zbog nastale situacije s pandemijom odlučila sam ostati u Hrvatskoj, točnije u Vrsaru, još jednu sezonu. No, nadam se da ću vam se za neki budući intervju javiti iz neke od navedenih destinacija, zaključuje Martina Rioža.
