Na Danu porečkog sporta, svečanosti upriličenoj u dvorani Žatika u utorak navečer, treneru porečkog Košarkaškog kluba dodijeljena Zdenku Marčinku je Nagrada za životno djelo u sportu. Veliko priznanje bila je prigoda za intervju s njim.
Zdenko Marčinko dugogodišnji je košarkaški trener koji je ovom sportu posvetio život. U Poreču živi više od 30 godina, tijekom kojih je radio s najmanje 800 do 1.000 djece i mladih i naučio ih što je to sportski duh. Među poznatijim imenima koje je trenirao u ranoj dobi su trenutno najbolja igračica Hrvatske – reprezentativka Ivana Dojkić iz Poreča, koja igra za ekipu Bologne u 1. ligi Italije. Spomenimo i Rene Sain, danas hrvatsku odbojkašku reprezentativku koja je svoje prve sportske korake napravila upravo u porečkom košarkaškom klubu, da bi kasnije odabrala odbojku.
Poreč je poznat, osim po turizmu, i kao grad sporta, a Marčinko je jedan od onih koji su u tome ispisali najvažnije stranice. Bio je to povod da popričamo s njim i upoznamo širu javnost sa svim njegovim sportskim dostignućima.
Marčinko, rođen 1953., po zanimanju je viši trener košarke. U Poreču od 1988. godine radi kao trener u Košarkaškom klubu Poreč. Uz seniorsku ekipu koja je nastupala u A2 hrvatskoj ligi, radio je i s mlađim kategorijama kluba: dječacima, kadetima, juniorima, te školama košarke u Lovreču, Taru, Vrsaru i Višnjanu. Sa seniorskom ekipom u 2 navrata osvajao je 1. mjesto u A2 ligi Hrvatske (98./99.i 2000./2001. g.) i igrao kvalifikacije za 1. ligu. S juniorskom ekipom 2000. godine osvojio je 1. mjesto u istarskoj ligi, te nastupio na završnici prvenstva Hrvatske.
Nekoliko igrača Poreča nastupalo je za juniorsku selekciju Hrvatske (Budija, Bezmalinović), nekoliko ih je završilo studij u Americi (Budija, Dimitrijević, Bilandžić), a više je igrača nastupalo za seniorske ekipe u 1. ligi Hrvatske (Gušić, Bezmalinović, Bilandžić, Bušković).
Nekoliko godina radio je i sa ženskim selekcijama u Poreču, koje su igrale B1 ligu Hrvatske, a kadetkinje su osvojile 1. mjesto u istarskoj ligi. Godine 2010. iz selekcije je izašla trenutno najbolja igračica Hrvatske – već spomenuta Ivana Dojkić. Već sa 16 godina igrala je u Euroligi te je uskoro u istoj dobi napravila inozemni transfer, iz ŽKK Novi Zagreb u slovenski Athlete. Igrala je i u Češkoj, a da nije bilo korone zaigrala bi i u SAD-u.
Marčinko je s nekoliko prijatelja zadnjih 20 godina organizirao veliki Božićni turnir u krajem prosinca na kojem je znalo nastupiti skoro 2.000 igrača i igračica (od 8 do 18 godina) iz gotovo cijele Europe (Italija, Francuska, Austrija, Slovenija, Srbija). Velikim turističkim firmama iz Poreča pomagao je oko organizacije sportskih igara košarke i pripremnih utakmica vrhunskih košarkaških ekipa iz Europe i Hrvatske.
-Rođen sam u Zavidovićima u Bosni i Hercegovini, gradu veličine Poreča, gradu drvne industrije i rukometa. U osnovnoj školi igrao sam malo nogomet i rukomet, a tek u srednjoj počeo sam igrati košarku. Kako nismo imali košarkaški klub bio sam tad jedan od njegovih osnivača. Nekoliko sam godina igrao, bio sam tajnik kluba pa trener mlađih kategorija, priča nam ovaj sportaš i trener.
Upisao je i završio višu trenersku školu i 8 godina vodio seniore od regionalne do jedinstvene lige BiH, s dosta uspjeha. Kako je ljeti dolazio u Pulu na košarkašku akademiju upoznao je Ivu Heraka koji je vodio u Poreču košarkaški klub, a koji ga je nagovorio da dođe i počne raditi sa svim selekcijama – od škole košarke u područnim školama, pa s dječacima, kadetima, juniorima, seniorima a potom i s djevojkama.
-Tako smo uspjeli za nekoliko godina omasoviti košarku s više od stotinu djece od 10 do 18 godina i oko 20 seniora. Organizirali smo turnire za škole košarke za Sv. Maura, Božić, Uskrs, ligu Alpe Adria, uz redovna takmičenja lige Istarske županije za sve uzraste, dok su seniori uspješno igrali A2 ligu Hrv. gdje su 3 puta bili prvaci i igrali kvalifikacije za A1 ligu. Zadnjih godina, nakon podjela gdje su neki bivši igrači zbog sebe osnovali drugi klub koji je nestao nakon par godina, nestala je seniorska ekipa, a mlađe selekcije nisu bile dovoljne za stvaranje kvalitete i kvantitete. Pokušavamo sada omasoviti klub s većim brojem igrača, organizirati vise takmičenja i stvoriti uvjete za rad za sve selekcije pa i seniorsku ekipu koja je nužna da bi imali kontinuitet u radu. Naš grad sigurno ima izvanredne uvjete za razvoj većine sportova pa i košarku, jer ovdje su nastupale mnoge vrhunske ekipe i reprezentacije s ovih prostora, veli nam Marčinko.
Mnogi će za ovog trenera reći da mu je pristup igračima uvijek smiren, bez neprimjerenih riječi, te u cilju ostvarivanja zacrtanih rezultata. U jednom dijelu svojeg košarkaškog aktivizma čak je držao porečki klub na životu, u trenucima kada Uprava baš i nije funkcionirala.
Svojim odabirom mjesta prebivališta postao je Porečan koji je utjecao na čitav niz sada poznatih i priznatih osoba u gradu, uvijek pristupačan i dobronamjeran, te s istinskim znanjem o košarci sastavni je dio naše male sredine.
