Subotnju utakmicu Ženskog kuglačkog kluba Poreč obilježio je poseban događaj, u kojem su Ružici Močibob prigodnim priznanjem zahvalili na dugogodišnjoj igri, nesebičnom radu na mjestu trenerice i tajnice, ali i tate-mate za sve, jer kad god nešto na kuglani treba svi već godinama automatizmom zovu njezin broj.
-Došlo je vrijeme da vodstvo kluba preuzmi mlađi. Ostajem u klubu kao počasna predsjednica i članica izvršnog odbora, kazala nam je Ružica Močibob.
Trenerica je Ružica bila od 2004., a tajnica kluba od 2000. godine. Te je uloge preuzela Nataša Ravnić, također vrsna igračica i višestruka dobitnica europskih i svjetskih medalja. Inače, za predsjednicu kluba izabrana je Roberta Maletić, bivša igračica, a čelnica Nadzornog odbora je Vjera Kosić.
-U posljednjih 45 godina, nemoguće je izbrojiti dane, sate i minute koje je Ružica uložila u ŽKK Istra Poreč. No svakako je moguće izbrojiti brojna priznanja, nagrade, medalje i pehare koje je klub osvojio tijekom svih ovih godina.
Iako se naša Ružica povlači s mjesta trenerice i tajnice, nesebično je svoje znanje, iskustvo i vrijeme, stavila na raspolaganje klubu i u budućnosti, poručili su iz kluba.
Na subotnjoj skupštini kluba proglašena je doživotnom počasnom predsjednicom i članicom kluba.
-Ružice, još jedno veliko hvala na svemu što se klubu dala do sada, a radujemo se svemu što nas još u zajedničkoj budućnosti čeka, poručuju iz kluba.
Podsjetimo da je početkom ove godine nagradu za Životno djelo u sportu Grada Poreča dobila upravo Ružica Močibob kao dugogodišnja trenerica Ženskog kuglačkog kluba Poreč.
Prenosimo pritom i njenu biografiju koja je objavljena prigodom dodjele ove nagrade za životno djelo Sportske zajednice.
Ružica Močibob – BIOGRAFIJA
Rođena je 11.08.1947. godine u Krasici kod Buja.
U Bujama je završila osnovnu školu i gimnaziju, a kasnije je upisala Pedagošku Akademiju u Puli smjer biologija – kemija.
Prvi posao u prosvjeti bio joj je u Bujama, kasnije u Trvižu, a najduže u osnovnoj školi Tar-Vabriga najprije kao predmetna učiteljica biologije i kemije koju su učenici obožavali, a kasnije čak 23 godine kao ravnateljica te škole, sve do odlaska u mirovinu 2015. godine. Ukupno je u prosvjeti odradila 47 godina, a paralelno sa time i 45 godina u ženskom kuglačkom klubu Istra.
Ljubav prema sportu ove višestruko nagrađivane sportašice rodila se još tijekom osnovnoškolskih dana u rodnim Bujama. Tada se krenula baviti rukometom i atletikom. Posebno je vrijedne uspjehe tada postizala u disciplini skoka u vis.
Sa sportskim aktivnostima nakratko je prekinula upisom na Pedagošku akademiju u Puli i nakon čega je počela raditi. 1973. godine osnuje obitelj, dolaze dvoje djece i normalno da je sport ostao sa strane. Ipak u njoj je uvijek tinjala želja za igrom sa loptom. Preselivši se u Poreč početkom 1979. godine, odlučila je slijediti svoj poziv i potražiti sport u koji bi se mogla uključiti. Tada su bile aktualne radničke sportske igre, pa je tako dospjela do kuglane u hotelu Diamant i kuglanje joj se učinilo dobra zamjena za rukomet.
Već u trećem mjesecu te godine uz prvu registriranu kuglačicu, Zorku Dujmović, i trenerom Josipom Šimičić Lukom i još nekoliko kolegica osnuje se ženska kuglačka sekcija. Prve kuglačke nastupe imala je već na ljeto i pokazala je da će to biti njezin budući sport. Izvrsnost u ovom sportu dokazala je već dvije godine nakon toga, kada je proglašena najuspješnijom sportašicom Grada Poreča.
Veliki napredak Kluba, kao i brojne osobne pobjede, ove sportašice u čijem rječniku nećete pronaći riječi – NE MOGU-, krenuo je igrom u Istarskoj ligi od samog formiranja kluba kada je u Istri bilo čak 9 ženskih ekipa. Pritom su porečke kuglačice uvijek držale vrh ljestvice. Nakon Istarske lige uslijedila je druga liga, da bi 1995. godine ekipa ušla u Prvu ligu, gdje ponosno opravdavaju svoje visoko mjesto do današnjih dana. Te godine je Ružica bila i proglašena najboljom igračicom cijele druge lige.
Od prvog dana gđa Močibob bila je vrlo uspješna igračica Kluba, a od 2003. preuzima i ulogu trenerice, u čemu se puna znanja i iskustva pokazala jednako uspješnom. 2007. godine stječe diplomu trenera u kuglanju. Godine 2012. prihvatila se isključivo posla trenerice, koje uspješno i kvalitetno obavlja još i dan danas. Tijekom mandata 2014./15. godine bila je i izbornica reprezentacije Hrvatske za kadetkinje i mlađe juniorke na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj. Također od 2000. godine obavlja i funkciju tajnice Kluba. Osim igranja u dva mandata bila je članica IO SZGP i dva mandata članica IO Hrvatskog kuglačkog Saveza.
Sa ekipom pod njezinim vodstvom osim igranja u domaćem prvenstvu u svim dobnim skupinama seniorska ekipa redovito nastupa i na međunarodnim kupovima i ligi prvaka.
Ženski kuglački klub Istra koju vodi od osnutka do danas, 14 je puta proglašavana najboljom ekipom Grada Poreča, 10 puta najboljom ekipom Županije istarske, te sa međunarodnih natjecanja 13 su se puta vraćale sa peharom i medaljama.
Uz trenericu Močibob stasale su vrhunske igračice Nataša Ravnić, Marijana Liović, Katja Oplanić, sestre Tea, Dora i Nika Štetić, i sve su one neizostavne članice Hrvatske reprezentacije. Igračice Nataša i Marijana višegodišnje su dobitnice priznanja Grada Poreča i Istarske županije. Osim toga održava i Školu kuglanja za dječake i djevojčice i taj rad sa djecom joj predstavlja relaksaciju i time održava kontinuitet koji je cijelog radnog vijeka radila kao učiteljica, odnosno ravnateljica.
Za svoj dosadašnji rad i trud dobila je niz priznanja i nagrada. Više puta je proglašavana najuspješnijom trenericom Grada Poreča. Od Grada Poreča dobila je i nagradu za najboljeg sportskog radnika. Dobitnica je Plakete Grada Poreča 1997. godine za zasluge u razvoju Grada.
1998.godine Odlukom Predsjednika Republike Hrvatske, odlikovana je Redom Danice Hrvatske sa likom Antuna Radića.
Istarska županija nagradila ju je Nagradom za Životno djelo u sportu 2011. godine.
Svoje životne i sportske uspjehe, Ružica Močibob, dijelila je i dijeli sa svojom obitelji, koja joj je uvijek bila najveća podrška. Osim što je majka dvoje uspješnih i odraslih ljudi, nona je i malog Alexa koji je njezina najveća ljubav.
Gđa Močibob dobar je primjer kako se uz kvalitetan raspored rada, truda, volje i želje mogu dostići i naizgled nemogući ciljevi.
