Porečka triatlonka Đurđica Orepić na netom održanom Ironmanu u Klagenfurtu osvojila je fantastično treće mjesto u svojoj kategoriji, a prije mjesec dana i srebro na Ironmanu 70.3 na španjolskoj Marbelli. Podsjetimo – Orepić je hrvatska Ironwoman po kojoj je snimljen i dokumentarac. Krajem prošle godine njeno je ime zauzelo prvo mjesto u Ironmanovom svjetskom poretku u pripadajućoj dobnoj skupini, a na pomolu je i njena autobiografija.
Natjecanje u Kalgenfurtu bilo joj je deseto, jubilarno otkad se time počela baviti prije 8 godina. Odradila je 226 kilometara (plivanje, bicikl, trčanje) za odličnih 12,42 sati – i to u praktički nemogućim uvjetima zbog kojih su mnogi odustali.
Ironman je jedna od najtežih utrka, a sastoji se od tri discipline: 3.8 kilometara plivanja, 180 kilometara vožnje biciklom i 42.2 kilometara trčanja. Na ovo izazovno natjecanje, koje se održalo 3. srpnja u Austriji, prijavilo se preko 3.000 natjecatelja. Zbog velikih vrućina i vjetra, utrku je završilo 2.165 natjecatelja, od čega 301 žena (odustalo njih 831).
-Osim što je bio toplotni udar od 33°C vlaga u zraku popela se na 70% pa je od očekivanoga planinskog zraka ostala tek priča za neke iduće godine. Zbog topline jezera nije bio dopušten neopren. U kanalu dugom 900 metara tradicionalno smo se nagutali mutne vode pune mulja što je meni uzrokovalo probleme u daljnjoj utrci, ponajviše na trčanju.
Pomisao na odustajanje nakon strme, vruće, biciklističke staze (180km sa visinskom +/ 1789m) dostigla me na 2. km trčanja kada od grčeva u želucu nisam mogla niti hodati. Nakon okrjepne stanice odlučila sam da ne pijem ništa do malo vode i Cole te na ponekoj stanici gricnem slani kreker. 42 km trčanja nakon 4 km plivanja i 180 km bicikliranja s tim unosom energije bila je nemoguća misija. No za mene je odustati na utrci daleko bolnije od svake muke koja me dostizala kilometar za kilometrom.
Ovu utrku sam 2016. završila za 11h 19min a sada sam daleko ponosnija na ovih 12h 42min. Zbog ovako ekstremnih uvjeta, svim takmičarima je trebalo duže vrijeme do cilja, a moje je bilo dovoljno za 3. mjesto u kategoriji žene 55-59 kojih nas je ukupno bilo 30.
Početkom lipnja sudjelovala sam u izuzetno popularnoj ali teškoj utrci Ironman 70 3 (113 km) u Marbelli. Tamo smo otišli na trening utrku kao početno zagrijavanje za ovu sezonu. Završila sam 2. u kategoriji. I to vrlo opušteno bez izrazitog takmičarskog napora, priča nam Đurđica.
Za mjesec dana čeka je Ironman 70.3 u austrijskom Zell am Seeu a nakon toga World Championship Ironman na Havajima gdje je za sada ponovno jedina kvalificirana predstavnica Hrvatske. Svjetsko na Havajima, u Koni, znači zahtjevna brda s osam do deset posto nagiba, divlji ocean prepun života i morskih pasa i još puno toga, napornih struja… Đurđici će ove godine biti treći put, a poznato je da manje od jedan posto triatlonaca doživi u svojoj sportskoj karijeri da uopće stigne do Kone. Nijedna Hrvatica nije bila dvaput u tom triatlonskom hramu, kamoli triput.
-Sve ove utrke tek su priprema za ovu najtežu i najveću utrku na svijetu. Velika mi je motivacija baš upravo to što sam treći puta osvojila tu prestižnu kvalifikaciju. Moram zahvaliti svom partneru Ivici i mom treneru Željku Bijuk koji su glavni “krivci” za ovaj uspjeh. Ono najvažnije je da je moj primjer odličan dokaz za glavni slogan Iroman utrka “Anything is possible “, zadovoljno je zaključila Đurđica Orepić koja je i ovog puta pomaknula granice i pokazala kako ništa nije nemoguće ako se nešto jako želi i puno radi.
