Svoju inspirativnu priču u povodu Dana žena s nama je podijelila Ružica Močibob, suosnivačica Ženskog kuglačkog kluba Istra, njegova dugogodišnja aktivna igračica, a sada i trenerica. Ružica je dugo godina bila ravnateljica osnovne škole u Taru, kuglala a zatim ušla u trenerske vode. Ženski kuglački klub Istra Poreč osvojio je brojne nagrade, pregršt medalja na domaćim i svjetskim natjecanjima, a njegove igračice okitile su se, među ostalim, titulama svjetskih prvakinja. Iza svega toga, kao „režiserka“, stoji Ružica Močibob.
Evo što nam je ispričala.
Ljubav prema sportu ove višestruko nagrađivane sportašice rodila se još tijekom osnovnoškolskih dana u rodnim Bujama, kada se krenula baviti rukometom i atletikom, s naglaskom na skok u vis, disciplini u kojoj je postizala iznimne rezultate.
Sa sportskim aktivnostima nakratko je prestala nakon upisa u Pedagošku akademiju u Puli, nakon čega je počela raditi i osnovala obitelj. Ipak, kaže, u njoj je još uvijek tinjala želja za igrom s loptom. Preselivši se u Poreč, odlučila je slijediti svoj poziv i potražiti sport u koji bi se mogla uključiti.
„Tada su bile aktualne radničke sportske igre pa sam tako slučajno dospjela do kuglane u Dijamantu i kuglanje mi se učinilo dobra zamjena za rukomet“, prisjeća se Močibob.
Tako je, s kolegama Zorkom Dujmović i Josipom Šimičić Lukom, u proljeće 1979. godine osnovala žensku kuglačku sekciju. Izvrsnost u ovome sportu dokazala je već dvije godine nakon toga, kada biva proglašena najuspješnijom sportašicom Grada Poreča.
Još tijekom svog aktivnog bavljenja kuglanjem, Močibob 2003. godine preuzima i ulogu trenerice, u čemu se, puna znanja i iskustva, pokazala jednako uspješnom. Godine 2012. prihvatila se isključivo posla trenerice, nakon čega je, tijekom mandata 2014./15. godine bila Izbornica reprezentacije za kadetkinje i mlađe juniorke na Svjetskom prvenstvu pri čemu je u kategoriji Sprint osvojena brončana medalja.
„Bavljenje sportom – bilo kao aktivna igračica ili kao trenerica – moj je hobi ali i velika obaveza i želja da se postigne što je moguće bolji rezultat“, komentirala je Močibob.
Veliki napredak kluba, kao i brojne „osobne pobjede“ ove sportašice u čijem rječniku zasigurno nećete pronaći „ne mogu“, krenuo je igrom u Istarskoj ligi, još od samog formiranja kluba. Pritom su porečke kuglašice uvijek „držale“ vrh ljestvice, točnije prvo ili drugo mjesto u regiji. Zatim je uslijedila druga liga, da bi 1995. godine ekipa ušla u Prvu Hrvatsku kuglačku ligu, gdje ponosno opravdavaju svoje mjesto sve do današnjih dana, a spomenimo kako je ekipa 2015. i 2016. godine osvojila KUP Republike Hrvatske.
Ženska kuglačka ekipa briljirala je i na međunarodnim natjecanjima, pa su tako već niz godina prva tri mjesta Europskog kupa, kao i NBC kupa, „rezervirana“ za njih. Posljednji veliki uspjeh pokazale su upravo na Europskom kupu kada su u Poreč dovele zlato.
Kompetentnost igračica tijekom godina dokazuju također brojna priznanja klubu, od kojih izdvajamo povelju 30. April iz 1996., te proglašenje najboljom ekipom Grada Poreča čak dvanaest godina od njihova osnutka do danas. Otkako je Močibob njihova trenerica, igračice su osam puta proglašene najboljom ekipom Istarske županije.
„Imamo dobre rezultate, naravno, uz poneki neuspjeh. Ipak, jako sam zadovoljna dosadašnjim postignućima. Nije lako uvijek biti pri vrhu, ali imam sreću što su igračice i same motivirane, odgovorne i talentirane“, navodi ponosna trenerica kojoj rad s djecom, veli, predstavlja relaksaciju. Naime, time održava kontinuitet koji je imala cijelog radnog vijeka kao učiteljica biologije i kemije, a zatim i ravnateljica u OŠ Tar-Vabriga.
Od pojedinih igračica, trenerica Močibob ističe Natašu Ravnić i Marijanu Liović, stalne reprezentativke od 2005. godine čije nastupe uvijek krase brojni pehari i medalje kako na europskim, tako i na svjetskim prvenstvima.
„Doći do, odnosno stvoriti kvalitetnu igračicu u kuglanju je dugotrajan proces. To nije atraktivan sport koji se prikazuje na televiziji, pa djeca niti ne znaju da on postoji. Zbog navedenoga napor je još veći i dugotrajniji. Osim toga, ograničeni smo brojem igrača kod treniranja zbog toga što imamo samo 4 staze. Ipak, mukotrpnim radom i strpljivošću s moje i njihove strane, do rezultata su došle i Nataša i Marijana, koje su sada počele ubirati plodove svog truda. Uz to, imam dvostruku pojedinačnu državnu prvakinju, prvakinju parova, prvakinju Sprinta i ekipno kod kadetkinja. Mlađe juniorke su državne prvakinje u Tandemu i brončane u ekipnom natjecanju. Do tih rezultata došle smo zahvaljujući njihovom talentu, radu i poslušnosti kod treniranja“, objasnila je Močibob dodavši kako formula za uspjeh ne postoji, već postoje samo rad, disciplina i samokontrola u igri.
Svoje životne i sportske uspjehe, Močibob dijeli sa svojom obitelji, koja joj je najveća podrška, a osim što je majka dvoje uspješnih, odraslih ljudi, nona je i malog Alexa, koji je, navodi, njezina najveća ljubav.
Za svoj je dosadašnji rad i trud dobila niz priznanja i nagrada. Više je puta proglašavana najuspješnijom trenericom Grada Poreča, od kojeg je također dobila nagradu za najuspješnijeg sportskog radnika. Dobitnica je Odlikovanja Predsjednika Republike Hrvatske Redom Danice Hrvatske s likom Antuna Radića 1997. godine, a Istarska županija nagradila ju je Nagradom za Životno djelo u sportu 2011. godine.
Ružica Močibob naš je dobar primjer kako se uz kvalitetan raspored rada, trud, volju i želju mogu dostići i naizgled nemogući ciljevi.
