Iako sam čest posjetitelj raznih manifestacija te uvažavam i cijenim sve ljudske kreacije i organizacije, ovaj put izdvajam pločansku ribarsku feštu i to ne zato što sam emocionalno vezana za ovaj grad, već zbog detalja, činjenica i doživljaja koje vrijedi podijeliti s drugima. Ploče ima predznak strateški važne teretne luke i tek se budi kao turistička destinacija, ali s manifestacijom koju ponudi svako ljeto može nam poslužiti kao primjer kreiranja autentičnog doživljaja. Krenimo stoga s argumentima.
LEKCIJA 1 – MANIFESTACIJA NA KOJOJ SU SVA OSJETILA ZADOVOLJENA
Hodanje po dugoj pločanskoj rivi je tu večer bilo kao prolazak kroz zračne zavjese satkane od ljeta, mora i morskih plodova. Što sam se više približavala „mjestu zločina“ mirisi su postajali intenzivniji i što je najvažnije u potpunosti su dočaravali da smo u dolini Neretve. Delicija do delicije, u različitim varijantama, formama i oblicima. Probajte samo na trenutak zamisliti o kakvim gastronomskim kreacijama je riječ kad se tu večer pripremilo 960 kg ribe, 587 kg ostalih morski plodova te se potrošilo 2024 litara vina, 163 litara maslinovog ulja, 344 kg kapule (bijelog luka), 70 litara kvasine (octa) i 1.478 ljutih paprika. Komarče, lubini, mušule, lignje, škampe, hobotnice, srdele, sipe, jegulje, žabe i druga morska blaga pripremana su kao brudeti različitih tekstura i stuktura, rižota različitih varijacija, gregade, pečene na gradelima te kao razne paštete i salate. Sa 68 stolova dolazilo je 68 varijacija mirisa koji zaslužuju biti opisani na jedan jedini način – kao autentična Neretva i Dalmacija. Dekoracije su pratile cijelu gastronomsku pompu što je oku bilo dodatno ugodno za vidjeti. Zveckali su lonci, krčala se vatra, a onaj trenutak kad se upustite u maratonsko probavanje svega što vam je ponuđeno, kao da uđete u neko drugo vrijeme.
U kojem ste na tronu gozbe pripremljene vama u čast – jer svi žele da probate baš njihovo. Nitko vam ne nudi čevapčiće i ražnjiće, nitko vas ne pita da nešto platite, nitko vam ne prodaje nešto što ipak nije „friško“ i „domaće“ – u trenutku ste u kojem ste od srca ponuđeni najukusnijim ribljim menijima – samo zato što ste došli.
LEKCIJA 2 – ČOVJEK JE ČOVJEKU ČOVJEK
Ova pučka fešta volonterskog karaktera posebna je po tome što u natjecanju bez službenog ocjenjivanja sudionici u cijelosti snose troškove jela. Kažu da pripreme traju cijelu godinu, a ideja je bila da se ljudi nekako „vrate moru“. Zamišljeno je da „riva taj dan postane dnevni boravak u kojem su domaćini i gosti jedno“. Nitko ne priča o zaradi ni troškovima, jedino i isključivo bitno je – druženje. Na ovoj 9. ribarskoj noći sudjelovale su 53 ekipe koje su u pozadini imale svojih 815 članova. Organizacijskim rječnikom rečeno, govorimo o 53 neformalne grupe okupljene oko istih ideala vođene jednom željom; da budu najbolji mogući domaćini. I ono što je najvrijednije, ove ekipe su (iako nesvjesno) pravi ambasadori fish filozofije (engl. Fish philosophy). Svi elementi ovog organizacijskog modela su spontano primijenjeni; članovi tima se zabavljaju i igraju, uvažavaju druge, uljepšavaju drugima dan, prisutni su i potpuno predani onome što rade. Ekipe koje su na 2-3 kuhala demonstrirale svoje kulinarske vještine, udovoljili su i načelima timskog rada (engl. TORI theory) jer bez međusobnog povjerenja, otvorenosti, realizacije i međuovisnosti sve to ne bi bilo moguće. A valja spomenuti i pravilnik koji se poštuje i doprinosi odličnoj organizacijskoj klimi:
1. Izvagat’ ribu,
2. Uzest dvi litre vina više od planiranog,
3. Uzest i tri bila i crvena luka više od planiranog.
4. Ponit i ostalih začina…
5. Zapamtit’ da najbolje kuvaš i nema se ‘ko šta mišat.
6. Ubacit još prstohvat dobre volje i kilo pisme,
7. Vino je za kuvanje…
Priprema, organizacija i realizacija ovih timova i to bez edukacija, procedura i strogih hijerarhija, uče nas ono što se često zaboravlja u korporacijama – da je sve u motivaciji!
LEKCIJA 3 – SINERGIJA SVIH DIONIKA
Moto cijele priče je; ulovi ribu, nabavi sve što treba, pripremi, podijeli i počasti. I to ne samo onima koje poznaješ – svi su dobrodošli. I zbog tog duha ribarska svake godine ima sve više gostujućih timova, pa su tako ove godine kuhali i pripremali glumci iz Zagvozda, ekipe iz Slavonskog Broda, Splita, Kaštela, Opuzena, Gradca itd. Nekome tko živi, radi i voli turizam u gradu koji nije turistički orijentiran i koji je godinama spavao, pravo zadovoljstvo je bilo vidjeti oduševljene turiste koji se nisu mogli načuditi da je sve tako ukusno, bogato i – besplatno.
Preko 5.000 ljudi koji su bili dio ovog događaja došli su tamo zbog dobrog doživljaja i preporuke. WOMM se i u ovom slučaju (engl. word of mouth marketing, hrv. usmena predaja) dokazao kao najučinkovitiji promotivni alat. Iako su budžeti ograničeni, sredstva za logističko-organizacijske detalje prikupljena su u dogovoru Grada, TZ-a, Mjesnog odbora i lokalnih poduzeća. Ali da 2+2 bude 5 najviše su zaslužni građani, odnosno ekipe koje se volonterski kuhale i same financirale svu gastronomsku ponudu. Jasno je da je najvrjednija valuta ove burze – dobra volja.
LEKCIJA 4 – AUTENTIČNOST
Ova manifestacija je i ispit autentičnosti položila s odličnim. Prvo, u potpunosti predstavlja tradicionalna neretvanska jela.
Da ponovimo, čevapi, pljeskavice i ostale popularne varijacije nisu dobrodošle. Drugo, moguće je puštati, pjevati i slušati samo dalmatinske pjesme. Treće, svake godine službeno otvaranje ovog gastronomskog spektakla prepušteno je kralju ribe – zubatcu (9-10kg) kojeg se u ljudske ruke spušta sa zvonika crkve. A autohtonost se ogledavala i kroz estetiku stolova koja je cijelu priču pratila neretvanskim proizvodima, ribarskim motivima i aranžmanima.
LEKCIJA 5 – NIJE KRIVA SRDELA ŠTO JE RIBA PLAVA
Živimo u svijetu brzih promjena s fokusom na financijske interese, stoga je koncept „dođi i posluži se, danas kuhamo za tebe“ nešto što zbilja oduševljava čovjeka. Posebno zato što je lokalno stanovništvo izdvojilo svoje novce, vrijeme i energiju da bi mi kao (ne)slučajni prolaznici uživali u tome. Kažu „pa ono, ne isplati se financijski“ ali nama je ovo okupljanje bitno, to nam je u glavama cijele godine. I onda se sjetiš da si na nekim drugim ribarskim uz famozne čavap-burger menije na izboru imao samo srdelu, naplaćenu i posluženu bez pjesme i onog najvrjednijeg što dolazi od čovjeka – iskrenog osmijeha. Ove vrijednosti ali i kultura uslužnosti na pločanskoj ribarskoj zaslužuju divljenje.
U Lijepoj Našoj zasigurno imamo još puno ovakvih organizacija i doživljaja. I od njih trebamo učiti što je sinergija, velikodušnost i gostoljubivost. Što su ideali i što znači poštivati svoju tradiciju. Napoleon Bonaparte je zaključio da su „strah i interes dvije sile koje ujedinjuju ljude“. Ovdje definitivno potvrđujemo ovu drugu – interes da se bude najbolji mogući domaćin!
Naravno, svjesni smo da manifestacija treba biti financijski samoodrživa, o tome se može i treba raspravljati, ali ovdje fokus stavljamo na autentičnost, tradiciju i gostoljubivost kao važne vrijednosti razvoja našeg turizma. Stoga, ne preostaje vam ništa drugo nego sljedeće godine doći ili u ulozi kuhara ili degustatora i sami doživjeti tu harmoniju mora, čovjeka i dobre volje. I kad ste već tamo ne zaboravite otići do divnih Baćinskih jezera i ušća Neretve.
