Anto Kafadar iz Poreča ponosni je djed i umirovljeni ugostitelj koji u slobodno vrijeme slaže staklene piramide od čaša i puni ih pjenušcem. 2007. godine oborio je Guinnesov rekord u brzini slaganja: slažući po pet čaša u minuti dovršio je piramidu od gotovo 8.500 čaša za manje od 24 sata. Trenutno se priprema za rušenje novog rekorda, izgradnju najveće piramide od čaša za pjenušac ikad na otvorenju hotela Valamar Pical iduće godine. Njome će potući Nizozemca Looka Broosa koji drži rekord s 50.116 staklenih čaša u piramidi visokoj preko sedam metara.
Kako je uopće došao na ideju da lomljive staklene čaše postavlja u krhke instalacije i postiže svjetske rekorde, porazgovarali smo s njim uoči ukidanja zabrane svečanih okupljanja. To znači da bi pjenušac ponovno mogao poteći u potocima kroz staklene Antove piramide.
“Bio sam mladi konobar u Luzernu u Švicarskoj 1973. godine kad me gost, naše gore list, pitao mogu li složiti piramidu od 700 čaša za vjenčanje gazdaričine kćeri. Kod kuće sam napravio matematičke izračune i rekao mu da ta instalacija može imati samo 680 čaša. I prihvatio poduhvat”, prisjeća se Kafadar koji je na kraju svoj posao izvršio bez greške.
“Ta je piramida u mojim očima izgledala veća od najveće koju sam ikad izgradio”, ponosno dodaje.
Zahvaljujući njegovoj brzini i spretnosti staklene piramide postale su mu usputni posao dok je radio kao konobar i šef sale u Švicarskoj i Austriji, a prestao ih je slagati kad je 1977. otvorio vlastiti restoran u Travniku u Bosni. No, osamdesetih godina doselio je u Poreč i vratio se svom omiljenom piću i hobiju. Dao je izgraditi dva postolja od nehrđajućeg čelika, a prvu piramidu u Istri složio je za natjecanje vojne policije 1988. godine.
Danas ih nekad izgradi pet na mjesec, a nekad pet na godinu. A kreativnosti u lokacijama i varijacijama nema kraja, posebice kad je riječ o vjenčanjima. Piramide je gradio pored kapelica u šumama, u vrhunskim hotelima, na otvorenju marina, na prezentacijama jahti, automobila, otvorenju Davis Cupa u Poreču, otvorenju City Centra u Zagrebu, izborima za Miss te brojnim manifestacijama i privatnim događanjima u Hrvatskoj i inozemstvu.
Ukoliko su čaše predviđene kao dar, dade ih ugravirati, a često uz čašu složi komadiće jagode, lubenice ili drugo sezonsko voće. Kako kaže, “pjenušac je kralj vina i gost u njemu treba uživati u svim osjetilima, a sve počinje izgledom i zvukom kuckanja čaša”.
“Popularne su i srećke lutrije koje se poklanjaju gostima, prema nepisanom pravilu da onaj tko osvoji dovoljno novaca, plati svatove” što se znalo dogoditi.
A prema običaju koji je uveden još za Napoleonovih pobjeda, mladenke i mladoženje pjenušac često otvaraju sabljom.
Koliko bude razbijenih čaša prilikom jednog poduhvata, zanima me, na što Anto s ponosom odgovara kako “nikad nije razbio nijednu čašu prilikom slaganja”. No, lomovi se događaju prilikom pranja i prijenosa čaša kojih Anto već ima povelik broj, spremnih na iznajmljivanje i posudbu.
Zaključujemo kako piramide nisu samo dekoracija nekog eventa, već potezi koji cijeli događaj podignu na novu razinu. Iza višesatnog slaganja staklenih čaša u krhke velebne piramide krije se niz poslovne komunikacije, sponzorstava, pregovora i suradnje. Ono što ga posebno veseli u tom poslu susreti su s ljudima, nova poznanstva, timski rad i uspjesi koji se postignu kad velike skupe projekte učine dostupnijima.
A sve to ima svoju ekonomsku računicu. “Mora se nešto događati da bi se gost lijepo obukao, došao na večeru i da bi mu zavukli ruku u džep”, jednostavno je objasnio.
Njegov idući veliki projekt bit će izgradnja najveće piramide na svijetu s 52.394 čaše što sprema za iduću godinu na otvorenju hotela Pical.
Za postavljanje i slaganje trebat će mu “desetak” dana i pomoć drugih ljudi, no toliko se uvježbao da piramidu od 2.000 čaša složi za četiri sata. Sretno!
