Prevladavši vlastite prepreke u životu, sada pomaže drugima da učine isto: predstavljamo vam Jadranku Radojković, Rovinjku s adresom u Općini Tar, koja u invalidskoj mirovini svoje vrijeme i trud poklanja potrebitima.
Po zanimanju Jadranka je kućna njegovateljica sa završenim tečajem palijative. Nažalost, zbog čak četiri dijagnoze, prije trideset godina morala je otići u invalidsku mirovinu.
„Bila sam jako bolesna, nepokretna, a uz to i u teškoj ekonomskoj krizi. No, ništa me nije moglo zaustaviti. Bila sam uporna i ustrajna u tome da mogu kontrolirati svoju bolest“, navodi Radojković.
Ona dodaje kako je upravo to predstavljalo razlog njezinog kasnijeg uključenja u volonterstvo – kako bi mogla vratiti drugima kroz pomoć koju je i sama dobivala kada joj je bilo najpotrebnije.
Njezino volonterstvo obuhvaća više aktivnosti. Već trideset godina aktivno radi u Crvenom križu svoje općine, Tar-Vabriga. Osim toga, dvanaest je godina voditeljica i predsjednica tarske Dijabetičke udruge. Članica je Humanitarne udruge Valsanta, a ujedno vodi program socijale u samoj Općini.
„Za mene volontiranje predstavlja posvećivanje svog slobodnog vremena bolesnima, nemoćnima i djeci. To me ispunjava i daje mi snagu za dalje“, priča nam ova volonterka.
Njen se rad u Crvenom križu, naravno, ne svodi samo na onaj u uredu. Naime, tu su i odlazak na teren i obilazak domaćinstava. Svakog mjeseca tako potrebitima na području Općine odnosi pakete hrane iz programa socijalne košarice koji dolaze iz Crvenog križa Poreč i donacijama trgovačkih lanaca. Takvih je obitelji na navedenom području pet, iako, priča nam Jadranka, postoji još onih koje po potrebi dobivaju interventne pakete, što također obavlja naša vrijedna volonterka. Nadalje, po pozivu građana odnosi im odjeću, obuću, pelene, higijenske potrepštine, ortopedska pomagala i ostalo.
Osim toga, godišnji program Crvenog križa nalaže akcije poput besplatnog mjerenja šećera i tlaka za građanstvo, akcije „Solidarnost na djelu“, obilježavanje Dana žena uz podjelu lončanica ženama iznad 85 godina, kao i posjet domovima za starije i nemoćne.
U sklopu Dijabetičke udruge, čija je predsjednica i voditeljica, također odlazi na teren, točnije u kućne posjete, kako bi redovno obavljala mjerenje tlaka i kontrolu šećera. Uz to, svojim pacijentima donosi trakice, aparatiće i lancete kada im istoga ponestane, a kako bi se i sami mogli kontrolirati. Napominjemo kako je tako Udruga djelovala sve do prije dvije godine, kada su zbog koronavirusa i epidemioloških mjera kućne posjete onemogućene.
Uz sve navedeno, Jadranka ima dobru suradnju s patronažnim sestrama, Majom Rasnek, Nevenkom Paulović i doktoricom Marinom Šešo, koje rade u Općini Tar-Vabriga, te ujedno obilaze obitelji o kojima i ona brine. Po potrebi, surađuje još s Centrom za socijalnu skrb u Poreču, u slučaju uočavanja nepravilnosti kod obitelji.
Kao što je to kod svake udruge, tako i one čija je Jadranka članicom zahtijevaju radne sastanke, skupštine, upravne odbore i razna predavanja. Ipak, naša se sugovornica ne žali jer, navodi, sve je to dio volonterstva. Iako je nekada dan suviše kratak, na kraju je najbitniji osjećaj ispunjenosti.
„Žalosti me što je svakoga dana sve više siromašnih, bolesnih i napuštenih osoba jer smatram kako ne bi smjela biti takva situacija. Stoga, pokušavam koliko je to u mojoj moći, barem im malo olakšati“, zaključila je Radojković.
Kako bi sve uspjela odraditi, iza nje, napominje, stoji ponajprije Općina Tar-Vabriga koja je pokazala kako ima sluha i empatije za svoje sugrađane, a dala je i vozilo na raspolaganje kako bi se što prije došlo do potrebitih obitelji. Dodaje kako se mnogo toga ne bi moglo odraditi niti bez Crvenog križa Poreč.
Ipak, kao najveću podršku navodi svoju obitelj, punu razumijevanja za njene „prebukirane“ dane, a kao dodatan „posao“ navodi upravo onaj bake čuvalice svoje troje unučadi.
