Donosimo priču s bloga Helloistria: Sunce se diže. Zima je, ali čeka nas predivan dan. Bicikle su već na krovu auta i krećemo. Ali jao ne, stižemo u Novigrad, a tamo sunce prekrivaju oblaci s mora. Ode naš “plavi” izlet od Novigrada do Umaga uz more u nepovrat. No, nećemo sada previše žalovati i bezveze si uništiti dan. Skidamo bicikle i krećemo u akciju. Raspoloženje već raste. Hladno je, vlaga s mora se diže. I samo što smo počele pedalirati, sunce nam se ukazalo. I hvala mu. Kao da je znalo kada treba proviriti između oblaka. Jer nam je ovaj izlet od Novigrada do Umaga uz more, pa potom do Brtonigle i nazad učinilo drugačijim. Na 54 kilometara staze uistinu se puno toga može vidjeti i saznati. Putem ćete i meditirati, ali se i zamisliti više puta. Posebno kada dođete do mjesta Dajla. Ona mi je bila najdojmljivija na ovoj ruti zajedno s vožnjom uz samo more.
Novigradske ulice samo za nas
Za početak smo obišle Novigrad. Mali ribarski i turistički gradić koji u siječnju spava zimski san. Neka, nakon ljetne vreve, dobro dođu i tako tihi i mirni dani. Jako mi je čudno biti u Novigradu zimi. Neobičan je taj mir, puste ulice, šetnice i plaže. Nema šarenih kišobrana u glavnoj ulici, tisuće turista, otvorenih kafića, suvenirnica. Čini ti se da je čitav grad samo tvoj. Prva stanica nam je gradska lođa Belveder. S pravom nosi taj naziv jer je pogled stvarni očaravajući, pa čak i po ovom pomalo mutnom vremenu.
Horizont i zimsko plavetnilo. Odličan dojam za start. Inače, ovo je jedina istarska lođa koja se nalazi uz samo more. Na ploči pored nje stoji da je sagrađena u 16. stoljeću, a pretpostavlja se da je podignuta na nekadašnjim obrambenim zidinama gradića po čemu je Novigrad i poznat. Dio nekadašnjeg starog Novigrada i njegovih zidina još se može vidjeti na pojedinim mjestima što gradiću daje posebnu čar. Od tu možete dolje na more, ali i vratiti se do malog šarmantnog gradskog trga kojega krasi župna crkva sv. Pelagija i sv. Maksima.
Opuštajući Karpinjan
Budući da smo s biciklima, šetnju uz more ostavljamo za drugi put. Dolazimo na pusti glavni trg pa onda uz more do rive i marine, gdje se ljuljuškaju luksuzne jedrilice i jahte. I tako sve do omiljenog gradskog kupališta Karpinjan. Ovdje jako volim doći ljeti na kavu kada sam negdje u okolici. Nikad se nisam kupala na toj plaži, ali mi je s Karpinjana najljepši pogled na Novigrad, a velika livada sa stoljetnim drvećem pruža duboki hlad. Na moru ste, a niste. I nikad nema velike gužve.
A nakon toga je za mene staza skroz sve do Karigadora totalna nepoznanica. Predivna šetnica uz more je pred nama. Šetači uživaju na zimskom jutarnjem suncu, polako se pune klupice. Cijelo vrijeme s druge strane mora puca pogled na Novigrad kojega polako puštamo za sobom. Bar do popodneva. Staza je na ovom dijelu asfaltirana, no gužve nema. Pa ni stresa. Cijelo vrijeme pratimo Eurovelo rutu broj 8 koja je nekad uz more, nekad iznad naselja budući da je ovaj dio obale poprilično izgrađen. Nažalost, ne sve i legalno, pa pristup moru nije svugdje moguć.
Trstika i plaže
Staza nam prolazi malo kroz maslinike, pa uz plažu uvale Mujela do rta Kastanija, pa malo kroz polja, malo kroz kampove. Asfalt na dijelovima mijenja makadam. No, cijelo vrijeme ne možete promašiti stazu jer vodi uz obalu te brojne novigradske stjenovite i šljunčane plaže kojima hlad pruža trstika. Zanimljivo. I tako sve do Dajle. Kako znate da ste u blizini ovog napuštenog predivnog ladanjskog kompleksa na samom moru? Po visokom kamenom zidu uz morsku stazu. Osjećate taj neki starinski duh. Osjećate da se bližite nekom povijesnom imanju.
I onda pred vama drvored, kula i u daljini vidite to imanje. Još niste ni svjesni kako izgleda. Izdaleka je uistinu pitoreskno. Posebno s ceste koja vodi do kampa Mareda. S uzvisine se vidi kula, a iza more i barčice. Jedan posve neobičan i poseban pogled.
Dajla je staro povijesno naselje koje se kao toponim Ayla prvi put spominje 1028. godine. Posjed je u tom dalekom srednjem vijeku imao akvilejski patrijarh, a onda je napušten u 13. stoljeću. Nitko zapravo ne zna zašto. Očito Dajlu kroz povijest prati ta sudbina napuštenog lokaliteta. Pa tako i danas. A onda imanje preuzimaju biskupi iz Novigrada koji su ga potom dodijelili plemićkoj obitelji Sabini. E tu je početak nastanka ovog zdanja. Naravno da ga nisu izgradili ovakvog kakav danas izgleda. Tipično za to doba izgrađen je kaštel sa četiri kule.
Svi su ju napuštali
I taj je kaštel kasnije napušten. Ali onda na scenu nastupa moćna i poprilično bogata koparska obitelj Grisoni budući da su Savini ostali bez nasljednika. Bilo je to 1736. godine. Obitelj Grisoni je inače bila drevna plemićka venecijanska obitelj koja je bila uključena u Veliko vijeće Mletačke Republike, ali je u srednjem vijeku protjerana iz Venecije. I nastanili su se u Kopru. U Istri su imali velike posjede.
Baš ta familija zaslužna je što Dajla danas ima to što ima. A to je fantastičan kompleks zgrada s perivojem i molom koji predstavlja arhitektonski dragulj Istre. I kao mnogi drugi u Istri naočigled propada. Podsjetila me je na Stanciju Grande u Savudriji. Zlatna vremena odavno su iza ta dva nekad predivna imanja koja su se dičila ne samo palačama, nego i predivnim vrtovima. Toga nema više ni u tragovima.
Bogati Grisoni iz Kopra
Grisoni su srušili stari srednjovjekovni kaštel, i to 1830., a umjesto njega devet godina kasnije nikle su tri nove palače koje zajedno s crkvom tvore ovaj sklop. U sredini je bio perivoj čempresa. Sve je to skupa projektirao francuski arhitekt Gabriel Le Terrier de Manetot u neoklasičnom stilu. Po tome je ladanjska vila specifična zato jer je jedini takav primjerak arhitekture na istarskom poluotoku. Tim žalosnije da stoji u tako jadnom stanju.
Cijelu priču pročitajte na https://www.helloistria.com/aktivni-odmor/dajla-gdje-je-nestao-sjaj-ladanjske-vile-najbogatijeg-istrijana/
