Odavno se nismo susreli s ovakvom situacijom kakvu proživljavamo zadnjih mjesec dana. Mnogima u glavi prolazi misao da je to sve jedna najobičnija noćna mora koja se zapravo ne dešava. Ali dešava se. Epidemija izazvana koronavirusom je tu, kao i izolacija, zaustavljanje ekonomije, putovanja, bezbrižnog života kakvog znamo… No, nije to kraj svijeta. Iako više nitko ne živi kako je nekad prije živio i pita se što će donijeti sutrašnji dan, ovo su situacije s kojima se čovječanstvo susretalo oduvijek, ali s puno kobnijim posljedicama. Međutim, kako epidemije odavno nisu „harale“ ovim našim područjem, to se skoro zaboravilo, ali kolektivna memorija se sada probudila. Ona ne nestaje tako lako, a podsjeća na 400 godina unazad kada je Istrom harala jedna druga epidemija, koja je bila zastrašujuća. Kuga.
Kolektivna memorija
Sama njena riječ izaziva nelagodan osjećaj, strah, želju da pobjegnemo negdje daleko, da se sakrijemo u neku mišju rupu. Je li osjećaj poznat? E da, to je očito ta kolektivna memorija. Jer samo spominjanje riječi kuga asocira nas na strašnu smrt.
Koliko puta smo samo upotrijebili tu riječ, a nismo joj pridavali veliko značenje. Bila je i prošla. Pa što! To je neka davna povijesna bolest. Hvala Bogu je. Ostala je stoljećima iza nas, ali je u povijesti Istre ostavila velike posljedice. Kuga i ratovi. Skupa i odvojeno. Upravo ovakve epidemije u povijesti su mijenjale društva iz temelja. Možda će i ova nedaća donijeti nešto sasvim novo. Tko to zna. No, znamo što je kuga donijela Istri, odnosno oduzela.
Kada sam malo prošla kroz materijale uglednih povjesničara, koji su pisali i objavljivali članke i knjige o temi kuga, čitam da je od 14. do 18. stoljeća u Istri bilo nebrojeno epidemija te bolesti, ali i malarije. Prema Schiavuzziju, od rimskoga doba do 1632. Istru su zahvatile 54 epidemije bolesti kuga. To je dovelo do velikog pada broja stanovnika, a posljedično i do doseljavanja stanovnika s područja Dalmacije, Albanije i Grčke. Istra je danas takva kakva jest i „zahvaljujući“ tim epidemijama.
Epidemiju nadzirali vojnici
Čitam da su se i tada ljudi protiv nekontroliranog širenja zaraznih bolesti branili na sličan način kao i danas. Primjerice, Venecija je nakon te dvije godine teške epidemije koja je zadesila i njeno područje, ali i čitavu jadransku obalu gdje se trgovalo, uvela strožu kontrolu istarske obale koju su nadzirali naoružani vojnici. Tada su utemeljeni lazareti, a brodovi su morali predočiti potvrde o stanju i podrijetlu robe. Zanimljiv je i podatak da su epidemije kuge najteže bile na mletačkom teritoriju Istre, za razliku od austrijskog, a glavni razlog je trgovina, odnosno migracija ljudi. I danas je slična situacija.
Ono što se posebno pamti je velika epidemija koja je zadesila Istru, posebno Pulu, daleke 1630. Trajala je čak dvije godine, a u tom periodu nestala su neka mjesta, a i brojna sela na Puljštini. Bila je ujedno i posljednja. Mletačka je Istra u tom periodu prije samog izbijanja bolesti imala oko 50 tisuća stanovnika. To je četiri puta manje nego danas. Nakon dvije godine bolesti ostala je na samo 30 tisuća stanovnika što bi bilo negdje oko polovice današnje Pule. Navodno je u Puli tada ostalo živjeti samo 30 stanovnika. Strašne su to brojke koje su ostale zametene negdje u povijesnim arhivima.
– Bila je riječ o pandemiji koja je zahvatila je cijelo sredozemno područje te velik dio Europe. Godine 1631. stanovništvo grada spalo je na samo 30 duša, kuće su ostale prazne, a polja u okolici grada zapuštena.
Posljednja epidemija
– Iako se smatra najvećom epidemijom u istarskoj povijesti uopće, spomenuta je epidemija kuge bila i posljednja. U puljskim se maticama tih godina može uočiti velik broj umrlih, ali se pošast ne spominje pod svojim nazivom, piše povjesničar Slaven Bertoša u svom radu „Medicinsko osoblje u Puli // Ljudi 18. stoljeća na hrvatskom prostoru: od plemića i crkvenih dostojanstvenika do težaka i ribara“. A nakon toga područje je zahvatila malarija. Teško doba za Puljštinu.
Upravo iz tog perioda mračna povijest je Puli i Istri ostavila poznati kaštel na vrhu starog grada gdje se danas nalazi Povijesni i pomorski muzej Istre. Naime, Venecija je 1630. odlučila u Puli sagraditi utvrdu na mjestu utvrde stare pulske obitelji Castropola, koja je time potpuno srušena, a kamen-temeljac postavljen je 1. svibnja 1630. godine. Gradnju je između 1631. i 1633. u vrijeme najjače epidemije projektirao i vodio francuski vitez, vojni inženjer, strateg i matematičar Antoine De Ville kojemu je kuga u te dvije godine odnijela dva sina. No, on je za sobom ostavio veliki trag, pa i danas jedan uspon u starom gradu nosi njegov naziv.
Cijeli tekst pročitajte na blogu Helloistria.com.
