Donosimo još jednu lijepu priču s bloga Hello Istria iz pera Barbare Ban.
Trebalo nam je tri godine da se ja i barba Ivica Sošić, kojega na Rovinjštini znaju kao Đanija, konačno dogovorimo za obilazak močvare i jedinog istarskog ornitološkog parka Palud te okolice ovog zaštićenog lokaliteta između Veštra i San Pola te Colona. I sada kada smo se konačno upoznali i kada mi je barba Đani pokazao zanimljiva mjesta i ispričao priču o ovom kraju, žao mi je da to nije bilo i ranije. Jer je on zbilja pravi znalac. Već u Balama na kavi rekli su mi Baljani da sam našla pravog vodiča jer da barba Đani puno zna o okolici. Zanima ga sve – od povijesti do crkvica, lokvi, običaja, ljudi. Kaže za sebe da je hobist i da se možda ne bi usudio pisati članke o povijesti i običajima ovog kraja. Šteta, jer bi to bio zanimljiv materijal.
Priča mi da je rođen na Veštru prije 80 godina, meni iz djetinjstva poznatom kraju, uvalici s pjeskom na morskom dnu gdje bismo dolazile kao djeca na more ako nismo išli u Barbarigu. Idealno, jer je more plitko, a pjesak miluje stopala. Taman za dječje radosti u plićaku. Pokazuje mi stanciju gdje je rođen dok se vozimo prašnjavim bijelim putevima do močvare Palud. Oni se križaju na sve strane na ovom plodnom području uz more između Bala i Rovinja.
Doseljavanje na stancije
Tu je barba Đani proveo svoje djetinjstvo i zna svaki kamen. Doslovce. Pokazuje nam čak kamen na kojem je za vrijeme lova sjedio liječnik Martin Horvat po kojemu je specijalna bolnica u Rovinju dobila naziv. Govori nam tko gdje ima svoje imanje, od kuda su ljudi u ovaj kraj s mnoštvo stancija, lokvi i napuštenih crkvica dolazili te se trajno naselili. Jer većeg sela na ovom području uz Palud nema, a po broju crkvi i gospodarstava reklo bi se da je u prošlosti ovdje bilo itekako živo.
– Tu su vam se naselili ljudi iz Žminjštine, Savičenštine i drugih krajeva nakon Prvog svjetskog rata. I moja je obitelj došla tako iz mjesta Bubani kraj Sošića, odnosno moj djed. Povratnici iz rata kada su došli kućama nisu imali gdje početi nov život u svojim selima, a ovo je područje veliko i plodno. Došli su ovdje s nešto malo svoje imovine, nekoliko ovaca i počeli iz početka. Polako su se bogatili radom na zemlji i stočarstvom. Nekada je sve ovo bilo obrađeno. Ljudi su imali brajde, njive, sijala se pšenica, kukuruz, sadilo se povrće. I tako su nastajale stancije kojih na ovom području ima mnogo, priča mi Sošić dok kao iz rukava sipa podatke o svakom zemljištu koje prođemo i brdu u okolici. A prije tog vremena, ovo su područje obrađivali veleposjednici koji su na imanjima gradili i crkve. Nama je barba Đani pokazao dvije. Od njih nije puno ostalo. Tek dio zidova koji je prepušten zubu vremena. Jedna se nalazi uz samu močvaru Palud, dok je druga par kilometara dalje u smjeru Bala. No, njima ćemo se vratiti malo kasnije.
Cisterna ili Šterna
Danas barba Đani živi u Rovinju, ali se rado vraća u okolicu Veštra kako bi uživao u svom kraju iz djetinjstva. Tu mu i brat ima obiteljsko imanje. Palud mu je omiljeno mjesto i zna sve o njemu. Močvara je to gdje je uvijek bilo vode, čak i za najsušnijih vremena, objašnjava nam dalje. Svi su tu dolazili po vodu, kako za blago, tako i za piće. Tu su bili i izvori, ali su sada zarasli u gusto raslinje. Zanimljivo je da su ovdje po vodu dolazili čak ljudi sa Žminjštine kada bi presušile sve druge lokve, priča mi dalje dok se bližimo Paludu. Najprije smo stigli do uvale Cisterna. Barba Đani nije ni svjestan koje mi je uspomene s dolaskom u ovu uvalu probudio.
Jer nismo kao djeca dolazili na plažu samo na Veštar. I Cisterna je bila naše omiljeno kupalište. Još se dobro sjećam onih prašnjavih vožnji od glavne ceste između Bala i Rovinja uz stancije i vinograde te maslinike do mora. Najviše mi je u sjećanju ustao urezan veliki vinograd odmah nadomak uvale. Ali njega više nema. Tada nisam imala pojma zašto se uvala zove Cisterna ili Šterna, kako smo ju mi zvali. Nisam išla za time da se uz more nalazi velika antička cisterna koja je opskrbljivala vodom ovaj kraj.
Nekad pitka voda
– Nekada smo pili iz nje. Bila je ɓistra i redovito se održavala njena čistoća, priznaje nam barba Đani. Danas tako nešto ne bih preporučila. Cisterna je inače izduženog pravokutnog tlocrta, a na sredini njenog sjevernog zida nalazi se niša gdje je najvjerojatnije bio smješten filter za pročišćavanje vode koja se slijevala u cisternu. Zidovi su joj građeni u dva sloja, od kojih je onaj vanjski zidan od priklesanog kamenja, a unutrašnji je “cinika”, čvrste smjese vapna, pijeska i mljevene opeke. Tako solidna gradnja zaslužna je za to da cisterna i dan danas drži vodu kao i prije mnogo stotina godina.
Šetnja oko Paluda
Od Cisterne bijeli put vodi dalje prema Paludu. Ima ih naravno nekoliko. Za dolazak pred ulaz u ornitološki park trebate ići sve do Agroturizma Mofardin. Tu se skreće do te čuvene istarske močvare koja je bogata biljnim i životinjskim svijetom. No, za dolazak na Palud, ako želite slikati ptice, preporučam dobru fotografsku opremu i puno strpljenja.
Nama to nije bilo toliko bitno, htjeli smo samo upiti atmosferu ove prirodne atrakcije. Prošateli smo se oko Paluda u koji se kroz umjetni kanal slijeva slana morska voda. Jer Palud je samo par stotina metara udaljen od istoimene plaže. Lijepo je uređen put kroz hlad koji je dugačak oko 3,5 kilometara. Najljepše vrijeme za posjetiti močvaru bi svakako bilo prije ljeta kada nema komaraca, a sada je idealno jer na pojedinim dijelovima možete vidjeti močvaru i dok šetate. Inače, kada se sve u potpunosti zazeleni to je puno teže jer ju uokviruju drveće i grmlje. Kada šetate oko Paluda tišina je ključna. Jer jedino tako ne remetite mir pticama i životinjama koje ovdje obitavaju. A i šetnja je ugodnija.
Austrijanci prokopali kanal do mora
Palud se inače prostire na površini od oko dvadeset hektara u kišnim razdobljima te dva hektara u razdobljima suše. Najdublji dio močvare ima oko pola metra, a oscilacije razine vode kreću se u rasponu od oko 30 centimetara. Do 1906. godine nije bio spojen s morem. No, te godine Austrijanci su odlučili povećati salinitet u močvari kako bi suzbili malariju i smanjili broj komaraca. I iskopali su taj čuveni kanal koji sada Palud spaja s morem. Dugačak je 200-tinjak metara, a dubok pola metra.
Kao posljedica miješanja slatke i slane vode u močvari su svoje stanište našli cipli i jegulje, ribe koje vole boćate vode. Ujedno, omiljeno je stanište brojnih ptica, čak 220 vrsti. Barba Đani mi kaže da je na Paludu vidio i plamence. Nažalost, za našeg posjeta nisam vidjela previše životinjskog svijeta močvare. No, uz stručno vodstvo koje organizira Natura Histrica, koja upravlja parkom, na Paludu možete vidjeti divlje patke, liske, gnjurce, kokošice, grmuše, vuge, djetliće, treptaljke, svračke i razne druge vrste ptica. I za to vam treba vremena.
Dinosauri šetali Paludom
No, mi idemo dalje. Barba Đani nas vodi prema svom otkriću na koje je jako ponosan. A on se nalazi na obali s pogledom na obližnje otočiće. Najbliži je Pisulj. Do njega je više puta plivao. Priča nam da se na morskom dnu jasno vidi kamenje koje vodi skroz do otočića zbog čega vjeruje da je nekad bio spojen s kopnom. No, nije nam to htio pokazati. U pitanju su ipak bile stope dinosaura koje se jako lijepo vide za vrijeme niske vode na plaži i rtu Guštinja. Ima ih 16 na popisu prema podacima Nature Histrice.
Cijelu reportažu i sve fotografije pročitajte klikom na link: https://www.helloistria.com/aktivni-odmor/palud-i-okolica-plodna-prostranstva-crkvice-i-mocvara-spojena-s-morem-koja-nikad-ne-presusuje/
