Mario Gašparini iz mjesta Fabci kod Višnjana na Bjelovarski jesenski sajam došao s autohtonim istarskim govedima, točnije kravom Srnejom, volom Piston L2 i bikom. Krava Srneja oko vrata je imala zlatno zvono pa nam je uzgajivač Gašparini objasnio gdje i zašto ga je osvojila.
Važan dio Jesenskog bjelovarskog sajma je najveća specijalizirana stočarska priredba u zemlji – Državna stočarska izložba na kojoj se predstavi oko 200-tinjak izlagača s preko 500-tinjak grla različitih konvencionalnih pasmina, te hrvatskih izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja.
Jedan od njih je i Mario Gašparini iz mjesta Fabci kod Višnjana koji je na sajam došao s autohtonim istarskim govedima, točnije kravom Srnejom, volom Piston L2 i bikom. Krava Srneja oko vrata je imala zlatno zvono pa nam je uzgajivač Gašparini objasnio gdje i zašto ga je osvojila.
“Ima jedna koja je lipša od lipšeg”
“Ove godine zadesilo me da dođem na izložbu u Gudovac jer kad je bila izložba rasplodnih grla Istarskog goveda u Višnjanu, moja krava Srneja, koja je sada u 6. godini života, osvojila je prvo mjesto odnosno zlatno zvono, dok je bik osvojio drugo mjesto.
Sve krave na izložbi su bile lipe, komisiji nije bilo lako, al’ opet – ima jedna koja je lipša od lipšeg. Komisija gleda ravnu kičma, ravna leđa, noge su joj ravne, rep crn, crno ispod repa, njškica crna, rogovi su jednaki i simetrično rastu, okvir uha crn, kopita crna i zbog toga je šampionka.
Ima zvono svoje koje je dobila za poklon kojeg će nositi cijeli život i meni i mojoj djeci će ostati uspomena“, otkrio je Gašparini.
Na sajam dolazi već nekih 15 godina, sa volom koji sluša “samo pod riječ”, no njega nažalost više nema: “Ako iduće godine ne pobijedim, svejedno ću doći na sajam makar autobusom kao posjetitelj. Dovest ću i gospođu i prošetati u odijelu“, našalio se.
Rođen je i odgojen među domaćim životinjama, priča Gašparini, a kad je bio dijete, na području Istre je bilo oko 60 tisuća istarskog goveda. Poljoprivreda se počela razvijati, došla je napredna mehanizacija, traktori, ali i turizam. Traktor je zauzeo njihova mjesta i polako su goveda počela nestajati, da bi u posljednjih 20-ak godina na cijeloj Istri ostalo oko 100 grla.
“Ja i šakica ljudi smo krenuli u akciju spašavanja na čelu s predsjednikom Udruge Aldom Štifanićem i spasili vrstu te smo sada od 100 grla napravili oko dvije tisuće grla. No, pasmina je još uvijek ugrožena dok ih ne bude barem sedam tisuća“, priča ovaj uzgajivač.
Na pitanje zašto se time bavi, odnosno ima li kakve koristi od uzgoja ove autohtone pasmine, odgovara pitanjem – A zašto da nestane? Primarni im je cilj spašavanje što se brojčanog stanja tiče.
Cijeli članak pročitajte na portalu Agroklub.com.
