Morana Herak iz Poreča instruktorica je pilatesa koja vodi vježbe u Taru i Vabrigi. Završila je Fitnes učilište u Zagrebu. U gotovo šest godina rada proširila je svoju ponudu tako da je uz pilates uvela funkcionalne i treninge korektivne gimnastike za starije dobne skupine u dvorani u Vabrigi, a vodi i jedan sportski projekt s djecom u vrtiću u Taru.
S puno truda završila je prije 6 godina Fitnes učilište, kada je svakog vikenda morala iz Poreča dolaziti u Zagreb. I to tada s malim djetetom kod kuće. Bio je to velik izazov jer je trebalo, osim predavanja vikendom, i puno učiti. U međuvremenu ova je trenerica upisala studij kineziterapije na splitskom Kineziološkom fakultetu, gdje sada pohađa drugu godinu.
Kako si se odlučila na upis fakulteta?
Već po samom završetku edukacije na Fitnes učilištu znala sam da tu nije moj kraj i da se želim dalje educirati. Bila sam na nekoliko seminara, radionica i tečajeva. Uvijek se nešto novo nauči. Kroz posao sam se svakodnevno susretala sa ljudima koji su ozlijeđeni, koji svakodnevno trpe bolove, imaju lošu posturu, osjećaju bol prilikom određenih pokreta i kroz trening i u svakodnevnom životu…
Sve me to jako zainteresiralo i motiviralo da još učim. Krenula sam istraživati, čitati, komunicirati s kolegama iz istog područja. Tada je došla ideja o upisu na Fakultet kineziologije. Malo sam istraživala i odlučila se. Bilo je doba korone, zatvorili su nam dvorane i fitness centre, nazvala sam referadu i saznala da su taman upisi, nije se moglo bolje posložiti.
Nakon završenog Fitnes učilišta odmah si startala s treninzima. Kako je sve počelo?
Odmah po završetku edukacije našla sam prostor i krenula s vođenjem grupnih treninga pilatesa. Moram priznati da je bila prisutna određena doza straha od toga kako ću pronaći klijente, kakva ću biti kao instruktor, koju opremu nabaviti, kako dobro isplanirati treninge… bilo je puno pitanja u glavi.
I došao je taj prvi trening, koji mislim da ću pamtiti cijeli život. Imala sam jako veliku tremu, ali prošlo je sve toliko dobro, bolje nego što sam očekivala. Bila sam sretna i ponosna na sebe. I dan danas imam klijente koji su sa mnom od mog prvog treninga na čemu sam iznimno zahvalna. Mislim da na tome mogu zahvaliti Fitnes učilištu jer su nam dobro i kvalitetno prenijeli znanje i pripremili nas za ovakvu vrstu posla.
Koji su ti najveći izazovi kod tvojih vježbača?
Uvijek mi je najveći izazov kada uspijem doprijeti do svakog pojedinačnog vježbača, da uskladi um i tijelo i da na kraju imamo dobre rezultate. Nebitno je li riječ o samom poboljšanju posture ili otklanjanju nekog zdravstvenog problema.
Internet je prepun „stručnjaka“ koji online vode treninge. Što misliš o tome?
Smatram da instruktor ima jako veliku odgovornost. Danas je preveliki broj samoprozvanih YouTube trenera na tržištu koji imaju hrabrosti voditi treninge i uvelike riskirati zdravlje klijenta. Svima onima koji se žele educirati i krenuti u ovaj posao preporučila bi bez dvojbe upis na Fitnes učilište zbog kvalitetnih predavača. Puno znanja i praktičnog rada kroz edukaciju više su nego dobar start u trenerskom poslu. Meni je ovo bilo sjajno iskustvo i bez razmišljanja bi ga ponovila.
Koji su tvoji planovi za budućnost?
Kroz odrađenu stručnu praksu zainteresirala sam se za metode manualne terapije te bi svakako voljela da to bude jedna od mojih sljedećih edukacija. Danas imam stvarno puno klijenata različitih dobnih skupina što mi samo dodatno daje vjetar u leđa i motivira me da se i dalje nastavim educirati i širiti svoje znanje. Velika mi je želja u budućnosti otvoriti svoj rehabilitacijski centar.
