Policijski službenici brinu o svojoj zajednici i kada ne nose policijsku odoru
“Nisi živio dok nisi učinio nešto za nekoga tko ti to nikada ne može vratiti.” Znaju to svi oni koji nesebično daju sebe za druge, koji pronalaze u svom životu vrijeme za pomaganje i spremni su pružiti ruku ljudima oko sebe. Zna to i policijska službenica Radmila Pekas.
Radmila je u policijske redove došla prije 28 godina. Nije odmalena sanjala o tome kako će jednog dana nositi policijsku odoru jer u to vrijeme nije bilo uobičajeno vidjeti ženu u odori, bilo policijskoj ili vojnoj. Ipak, u jeku Domovinskog rata željela je dati svoj doprinos obrani domovine te je odlučila da to najbolje može učiniti kao hrvatska policajka. Završila je tečaj u Valbandonu i počela raditi u labinskoj policijskoj postaji u pozorničko-patrolnoj ophodnji. Nakon što je nekoliko godina provela u prometnoj ophodnji, 2001. godine počela je obavljati poslove za sigurnost i preventivu u cestovnom prometu te posljednjih 20 godina brine o tome da što manje ljudi izgubi svoj život na cesti.
”Nije to nimalo lagan posao. Kroz godine čovjek vidi svašta. Prođe ono lijepo i ono ružno, no bez obzira na sve, nastojim svoj posao obavljati najbolje što mogu i pomoći ljudima koliko god mogu. Kao prometni preventivac, najviše volim rad s djecom, odnosno predavanja o sigurnosti u prometu polaznicima dječjih vrtića i škola. Od tuda je nekako krenula i moja priča s volontiranjem”, pojasnila je Radmila.
Svake godine prilikom provođenja akcije ”Poštujte naše znakove”, kada educiraju prvašiće o sigurnom sudjelovanju u prometu, labinski policajci obavezno posjete i Centar ”Liče Faraguna” Labin, odgojno-obrazovnu ustanovu za djecu s teškoćama u razvoju. Korisnici centra ujedno su i rado viđeni gosti u policijskoj postaji tako da se tijekom godina razvilo jedno posebno prijateljstvo, kako s djecom, tako i s njihovim roditeljima.
Prošle godine majke djece odlučile su osnovati udrugu ”Krilo Labina” koja nastoji poboljšati život djece s teškoćama u razvoju, pogotovo one s najtežim dijagnozama.
Pokrenule su ljetnu radionicu kako bi djeca bila manje usamljena, a nakon toga otvorile su i antikvarijat kako bi prikupile novac za svoj krajnji cilj – izgradnju dnevnog centra i stambene zajednice za djecu s poteškoćama u razvoju. Naime, kako djeca odrastaju i roditelji stare, postavlja se pitanje što će biti s djecom kada roditelja više ne bude. Nažalost, većina ih završi u staračkim domovima s tridesetak godina, a često na slobodno mjesto u domu čekaju u neadekvatnom smještaju. Labinske majke ne žele da i njihova djeca dožive takvu sudbinu. Žele svojoj djeci izgraditi drugi dom, u gradu u kojem su odrasla i u kojem žive njihovi prijatelji i rodbina.
Upravo je ta tužna sudbina djece s najtežim teškoćama u razvoju duboko ganula policijsku službenicu Radmilu Pekas tako da kada je vidjela da udruga ”Krilo Labina” traži volontere za ljetnu radionicu, nije dvojila ni trenutka. Iako bez iskustva u radu s djecom s teškoćama u razvoju, javila se udruzi.
”Taj prvi dan gotovo sam umrla od straha. Pitala sam se hoću li ja to moći i kako ću se povezati s djetetom o kojem ću brinuti, a bio je prisutan i strah da ne napravim više štete nego koristi. Moje strahove odmah je otjerala predsjednica udruge Vesna Ferluga Antić. Predstavila mi je svoju kći Miju, rekla da voli priče o životinjama, posebno macama i psićima, a voli i kada joj netko priča o svojoj obitelji. Dala mi je knjigu koju su čitale o jednom nestašnom psiću i tako je krenulo. Mija me pogledala svojim velikim očima i sramežljivo se nasmiješila. Smjestile smo se na klupicu u hladu i počela sam čitati. Svako malo sjetila bih se neke zgode mojih kućnih ljubimaca i ispričala bih to Miji, a kako je njezin smjeh bio sve glasniji, tako je i moj strah popuštao”, ispričala je policijska službenica.
Ljetna radionica održavala se dva puta tjedno te bi tada volonteri provodili po dva sata s djecom, i to tako da je svaki volonter brinuo o jednom djetetu. Šetali, su, čitali, pjevali, slagali kocke i puzzle, igrali društvene igre. Djeca su uživala, a njihovi roditelji mogli su obaviti neke svoje obaveze ili jednostavno uzeti kratko vrijeme za sebe. ”Djeca s teškoćama u razvoju ne mogu se brinuti za sebe. Ona ovise o tuđoj pomoći, a u većini slučajeva upravo su majke te koje podređuju svoje vrijeme djeci. Svatko od nas treba vrijeme i za sebe. Vrijeme kada će malo odmoriti, posvetiti se sebi ili samo popiti kavu na miru. Ove hrabre majke i zadnji atom snage potroše da bi njihovoj djeci bilo bolje, a pritom možda sebe u potpunost zanemare. I to je jedan od razloga zašto sam se uključila u rad udruge. Da jedna mama može popiti kavu na miru, da može uzeti ta dva sata za sebe i napuniti baterije za dalje”, rekla je Radmila.
Ljeto je prošlo, a s njim je završila i ljetna radionica. Nažalost, zbog situacije s virusom COVID-19, nije bilo moguće organizirati zimsku radionicu, no volonteri su nastavili svoj rad u antikvarijatu ”Krilo Labina”. Budući da od malih nogu voli knjige, Radmili rad u antikvarijatu predstavlja poseban užitak. Kao djetetu knjige su joj bile bijeg iz stvarnosti u neko drugo vrijeme, a danas se voli opustiti uz dobar roman i neku napetu priču. Uglavnom kriminalističku, tako da od autora voli pročitati knjige Patricie Cornwell i dobre, stare Agathe Christie, a voli i medicinske trilere te djela Tolkiena i Martina. Kao pravom ”knjiškom crviću”, draže su joj tiskane knjige od e-knjiga jer knjigu želi dodirnuti, prolistati, pomirisati.
U antikvarijatu ”Krilo Labina” svatko može pronaći nešto za sebe. Ima novih i rabljenih knjiga na hrvatskom, engleskom, njemačkom i talijanskom jeziku, stručne literature i dobrih romana, DVD-a, CD-a i gramofonskih ploča. Neki materijali mogu se pronaći već po cijeni od pet kuna, a sav prihod namijenjen je radu udruge i ostvarenju cilja, odnosno izgradnji dnevnog centra i stambene zajednice za djecu s teškoćama u razvoju. ”Ako ste i sami ljubitelj dobre knjige ili tražite poklon za nekoga, pogledajte Facebook stranicu antikvarijata udruge ili svratite do antikvarijata na adresi Mate Blažine 1, Labin. Ukoliko pak kod kuće imate knjige koje vam više nisu potrebne i samo vam zauzimaju prostor, možete ih darovati antikvarijatu i tako pomoći radu udruge”, pozvala je sve policijska službenica i istaknula kako je to za nas možda sitnica, no nekom djetetu možda ćemo time promijeniti budućnost i darovati mu dom.
Nakon priče policijske službenice, svoj doprinos radu Udruge ”Krilo Labina” odlučila je dati i Policijska uprava istarska pa će tako policijski službenici tijekom lipnja prikupljati knjige, nakon čega će se udruzi uručiti zajednička donacija djelatnika policijske uprave.
Foto: Udruga ”Krilo Labina”, PU istarska
Izvor PU istarska
