Žena ne pušta, hoće nove stolice. Meni su i stare bile dobre, ali ona želi nove stolice. Da očuvam mir u kući, slažem se. Kupili smo nove.
Rano je jutro. Zora se tek počela pojavljivati. Sada je pravo vrijeme da se riješim tih starih stolica. Vozim se nekoliko kilometara, tamo u onoj šumici kod naselja Perci blizu Tara, pored ovog velikog starog hrasta, nađem idealno mjesto. Neki dan sam tamo vidio cijeli set fotelja. Dobro će ići uz ovih par stolica…
Kako sam to dobro napravio! Žena je sretna, a i ja također. Večer je. Sjedamo na nove stolice i uživamo. Moram priznati da izgleda bolje, nekako je ljepše. Kako su samo udobne. I sve je čisto i besprijekorno!
Provodimo ugodnu večer uz TV. Upravo se čudimo gledajući jednu reportažu o Japanu. Evo da ispričam i zašto: Japanac stoji ispred šume i gleda je. Nakon nekoliko minuta nakloni se i reče: “Hvala ti draga šumo što mogu ući u tebe i uživati u tvojoj ljepoti. Činiš me sretnim čovjekom.”
Ovu nam je priču poslala naša čitateljica iz naselja Perci, ogorčena zbog ogromnih količina otpada koje nesavjesni građani bacaju u šumarke, na livade, uz manje prometne ceste… Poslala nam je ovu satiričnu priču a evo što kaže zašto:
-Skoro svi okolni šumarci oko Perca su prepuni otpada. Sve se tu odlaže i nitko ne odgovara. Nema dokaza. Policija kaže da mogu intervenirati samo ako nekoga ulove na licu mjesta. U općinskim su uredima također nemoćni. A mi svaki dan tonemo u ilegalnom otpadu. Ne može se uopće napraviti jedna normalna šetnja oko mjesta, bez da se spotaknete o neki bačeni predmet. Čak smo doživjeli i gomilu crnih vreća s nekim iznutricama… Valjda životinjskim?!
Do sada pomoć nije stigla niotkuda.
Zaključila sam da se samo apelima na svijest dragih sugrađana može doći do nekog pomaka. Rezultat tih razmišljanja je ova satirična priča, nezadovoljna je naša čitateljica.
Nažalost, ovo nije samo u Percima nego se ovakvi prizori mogu vidjeti u svakoj općini i svakom gradu u Istri.
Neka naša Istra blista!
