Porečan Miroslav Praskalo, mnogima znan i kao Burgi, dugogodišnji je novinar i mikolog amater. Dopredsjednik je Istarskog mikološko gljivarskog saveza i organizator mnogih izložbi gljiva i predavanja o gljivama. Budući da su mnogi ovih dana u šumama u berbi gljiva porazgovarali smo s njim i pitali ga što preporučuje beračima, te na što upozorava. Branje gljiva je zanimljiv hobi, a i koristan jer su izuzetno ukusne. No, branje ovih plodova može biti i opasno, dapače kobno ako ih se dobro ne poznaje. Dodajmo da su se i cijene gljiva promijenile – kao što je sve ostalo poskupjelo, tako su i njihove cijene porasle.
Evo što kaže Burgi.
-Nakon uvođenja eura mnoge cijene su nerealno porasle pa tako i cijene gljiva tj. vrganja, čija se cijena kreće i do 35 eura za kilogram. No, ništa čudno, kada se sjećamo i trešanja po 30 kunan. Prije uvođenja eura cijena se kretala oko 150 kuna, sadašnja cijena pretvorena iznosila bi preko 260 kuna.
Cijena ovisi o više faktora. Kao i za trešnje, one prve su najskuplje. Zatim ako dolaze iz drugih krajeva, npr. Gorskog kotara, znatno su skuplje nego kad ih u većim količinama ima i u našim krajevima. Isto, kako gljive stare postaju gnjecave i crvljive, pa cijena bude do 10 eura. Vrlo često na štandovima uz cestu nalazimo na prodavače punih polica gljiva, iako tada na čitavom području naše zemlje vlada suša. Radi se o vrganjima iz Bugarske i Rumunjske. Da bi te gljive ostale dugo svježe i zdrave potapaju se u otopinu duhana, kaže nam Praskalo.
Kako je sada sezona gljiva mnogi građani odlaze u šume te sami beru gljive. Nao, treba biti orpezan.
-Iako u literaturi za neke gljive piše da nemaju slične otrovne, svaka gljiva može se zamijeniti za njenu otrovnu dvojnicu, a to ovisi koliko je berač upoznat s gljivama. Slično kao sa automobilima. Netko neće razlikovati npr. Opela od Citroena, dok će drugi samo na pogled znati o kojem se modelu radi. Nema univerzalnog pravila da se dozna koja je gljiva jestiva ili otrovna. Narodne priče govore da ako gljivu jedu puž i crv možemo i mi. Kao i to da češnjak od otrova pocrni – to su gluposti. Puževi spadaju u gastropode te nemaju jetru koja uz bubrege kod otrovanih ljudi najviše strada. Mnogi nakon trovanja završe na dijalizi ili moraju na presađivanje jetre. Prilikom prvih znakova trovanja, odnosno mučnine treba što prije povratiti sav sadržaj te naravno odmah otići na hitnu pomoć. Statistički najveće posljedice imaju mlađe osobe, odnosno djeca, dok se starije osobe lakše izvuku od smrtnog ishoda, govori naš sugovornik.
Dodao je da isto tako po statistici najviše šanse da se spase imaju teže osobe srednjih godina. Još jedna samo statistička zanimljivost je da su lakše simptome imale osobe koje su nakon jela konzumirale alkoholna pića, ali ta je statistika znanstveno nepotvrđena. Tu treba pripaziti da kod konzumacija nekih gljiva roda gnojištarki zajedno s alkoholnim pićima izaziva lakša trovanja.
-Isto tako statistički najviše se truju tzv. doseljenici tj. ljudi koji su se preselili kod nas iz drugih krajeva gdje beru određene vrste kojih kod nas nema pa ih zamijene za slične. Neki dan vidio sam nekoliko osoba, radnice s Filipina, kako beru gljive kod nas. Moglo bi se dogoditi da se baš kod tih ljudi pojave nova trovanja, kaže Praskalo.
Mnoge su gljive uvjetno jestive što znači da su sirove otrovne te se moraju toplinski dobro obraditi. Tu spadaju, pojašnjava Praskalo, mnoge vrste vrganjevki. Ima ljudi i koji su alergični na pojedine vrste gljiva, a najviše na gljivu Armillaria mellea-puza ili chiodini. Ta gljiva zbog te reakcije u Europi po statistici izazove najviše trovanja.
-Ima puno i ljekovitih gljiva koje pomažu u liječenju nekih teških bolesti, jer posjeduju neke aminokiseline i druge spojeve koje znatno jačaju imunitet. Najpoznatije takve gljive koje se i uzgajaju su hrastova sjajnica i puranov rep, navodi Praskalo.
U zadnje vrijeme popularne su i halucinogene ili magične gljive. One su našu civilizaciju došle iz Meksika gdje ih za svoje obrede upotrebljavaju šamani još davno prije dolaska Kolumba. Tu naviku su šezdesetih godina preuzeli „hipiji“. Prvi su ih počeli uzgajati kanadski studenti koje su te halucinogene gljive nalazili i otkrili po travnatim nagnojenim parkovima oko svojih sveučilišta. Vrlo brzo sedamdesetih te gljive su postale zabranjene, pa su se neki dosjetili da osnuju svoje religijske sekte da mogu te gljive upotrebljavati u religijske svrhe što je neko vrijeme bilo dozvoljeno.
-No, ni to nije dugo trajalo. Radi se o vrlo sitnim gljivama koje imaju svoje vrlo otrovne i opasne dvojnice, a vrlo ih je teško razlikovati. Moj savjet je da s gljivama treba biti jako oprezan. Grunf iz Alana Forda bi rekao: „Bolje baciti jestive nego pojesti otrovne“, zaključio je Miroslav Praskalo Burgi.
