U Puli je jučer fotograf Pixsella Saša Miljević fotografirao ovog ježića pored kafića punog ljudi. “Nakon zimskog sna valja malo obnoviti snage i zalihe hrane. Ovom ježu nije smetao kafić pun ljudi, u ispunjavanju svoje misije.”
Posebno se u ovo doba godine poziva vozače da pripaze na cesti, naročito u sumrak i noću kako bi se izbjeglo nepotrebno stradanje ježeva na cestama. Te simpatične životinjice vrlo su korisne i bude se iz zimskog sna upravo krajem travnja. Nemaju puno prirodnih neprijatelja, a najveću odgovornost za smrtnosti ježeva snosi – čovjek.
Upoznajte ježa. Prenosimo priču s portala Zagorje Zeleno.
Naša autohtona vrsta ježa je sjeverni bjeloprsi jež (Erinaceus roumanicus). Naseljava šumska i poljska staništa, a često ga možemo vidjeti u blizini ljudskih naselja, primjerice u gradskim parkovima, vrtovima i grmlju. Ovaj mali sisavac aktivan je u sumrak i noću, dok dan provodi u gnijezdu od trave i lišća. Jedini je europski sisavac tijela prekrivenog bodljama. Glavna osobitost ježeva su upravo njegove bodlje. U prosjeku živi pet godina, ali pojedini mogu dožive i preko osam godina. U potrazi za hranom, tijekom samo jedne noći može prijeći od nekoliko stotina metara, pa do 2 – 3 km, a put obično završava tamo gdje je i započeo – u gnijezdu.
Bjeloprsi jež je jedini naš kukcojed koji provodi zimu u pravom zimskom snu. Sa dolaskom jeseni i zime ježevi se nastoje što više nahraniti i dobiti na masi, jer se pripremaju za zimski san koji obično započinju u listopadu. Nakon buđenja iz hibernacije, krajem travnja, ježevi su spremni za parenje. Idealno vrijeme za parenje je razdoblje između svibnja i rujna, ali se uglavnom odvija u svibnju i lipnju. Ženke nose mlade 35 – 42 dana, a veličina legla varira od 2 do 10 mladih.
Ježevi su svejedi i poznato je da jedu razne beskralježnjake. Posebno je potrebno naglasiti da je jež u dvorištu i vrtu vrlo korisna životinja jer jede puževe, glodavce i kukce te je tako izuzetno koristan. Zato su namjerna ubijanja ili ozljeđivanja ježeva potpuno neopravdana i bez koristi.
Jež ima malo prirodnih neprijatelja. Najveću odgovornost za smrtnosti ježeva snosi čovjek. Najveći problem za ježeve predstavlja sve veći broj prometnica na kojima svake godine stradava veliki broj ježeva naročito u doba paranje ili kada mali ježići dovoljno odrastu i počinju samostalan život.
