Ova je godina bila značajna za limenu glazbu KUD-a Matka Laginje u Sv. Lovreču. Osim što bez prekida djeluje već 137 godina, te kao takva predstavlja najdugovječniji limeni sastav Istre, posjeduje i najdugovječnijeg člana svih istarskih limenih glazbi. Naime, ljetos je njezin član, Ferucio Banić, primio plaketu sa zahvalnicom za svojih velikih 70 godina aktivnosti.
Upitate li ga kakav je osjećaj svirati i biti dio ove skupine toliko godina, šaljivo će vam odgovoriti kako bi mu bilo draže da se radi o manjoj brojci, jer bi samim time i on imao manje godina.
„Sviram od svoje sedme godine. Iza mene je 70 godina lijepih uspomena. Za to samo treba imati želju, volju i voljeti društvo“, skromno govori Banić koji već dugi niz godina svira bariton.
Isprva je svirao pratnju, no, nakon odlaska jednog od članova u Italiju, otvorilo se mjesto tenora. Na probama su mu dali priliku da se iskaže u novoj ulozi, nakon čega je ovo, za limenu glazbu izuzetno veliko mjesto, pripalo upravo njemu.
Tijekom godina promijenio se i stil sviranja, pri čemu Banić dodaje kako mlađi lakše prihvaćaju promjene. Ipak, po drugim se pitanjima, prema mišljenju Ferucia, limena glazba Sv. Lovreča ne razlikuje toliko od onoga kakva je bila 60-ih godina.
„Ključ je u prijateljstvu koje ‘drži’ ovu glazbu. Ona je, između ostalog, i stvorena na bazi prijateljstva i suradnje“, izjavio je Banić koji priznaje kako ga, osim samog sviranja, za limenu glazbu vežu upravo dugogodišnja prijateljstva, te se istih nije htio odreći iako već pedeset godina putuje iz Poreča, gdje živi sa svojom obitelji.
Toliki dugi vijek u ovoj skupini duguje, zaključuje, upravo društvu, a za sve starije svirače navodi kako čine njezin „kostur“, jer su oni ti koji sviranje, unatoč tomu što nisu profesionalci, shvaćaju nadasve ozbiljno, ne preskačući nijednu probu, što nije slučaj kod mlađih svirača.
Prisjeća se kako im nije bilo teško niti u početku svega, kada su pješice hodali od sela do sela, s neizostavnom, obaveznom zakuskom. Nije bilo okolnih sela, kao ni onih u Istri, u kojima nije svirala limena glazba Svetog Lovreča. Nakon toga su do sela dolazili biciklima, a tek su kasnije koristili aute. Sada ih pak do odredišta vozi zajednički autobus.
„Od svega toga, naravno, nismo imali nikakve zarade, već samo odricanja, ali lovrečka je limena glazba oduvijek bila priznata kao jedna od glavnih u Istri i zaista bih volio da tako i ostane, da jednoga dana sva ta prijateljstva ne propadnu“, podijelio je s nama svoje misli najdugovječniji član ovog sastava.
Iako je korona poremetila ne samo planove ovdašnje limene glazbe, već i svih drugih, kažu kako čekaju bolje dane. Svakako će s aktivnostima nastaviti i dalje, uz Ferucija Banića, koji smatra kako je limena glazba krucijalna za jedan grad, predstavlja njegovu dušu, te zaključuje:
„Tek kada bilo koji grad izgubi limenu glazbu, shvati što je imao.“
