Maja Inoe i Marc Asao Inoue tri godine žive u Vrsaru. Maja je rođena Ljubljančanka, a supruga, Nijemca, upoznala je upravo u Vrsaru, gdje su se i vjenčali. Njihova je priča vrlo zanimljiva jer su živjeli i putovali svugdje po svijetu, a za život su odabrali ovo malo mjesto na istarskoj obali. Imaju dvoje djece, vlastitu tvrtku i barke za turiste, a uskoro šire poslovanje. Jako su zadovoljni, a ispričali su nam zašto su umjesto velikih metropola u kojima su živjeli odabrali baš Vrsar. Dobro je čuti kako sve ono što mi imamo i ponekad uzimamo zdravo za gotovo komentiraju stranci. U njihovim očima mnogo toga što mi u Istri živimo svaki dan je neprocjenjivo!
-U Vrsaru sam više manje od rođenja. Moj nono i djed kupili su kuće u Vrsaru prije skoro 70 godina, tako da smo moji roditelji i ja proveli svaku sezonu i skoro sve vikende u Vrsaru koji mi je zapravo drugi dom. U Vrsaru sam i upoznala svog muža – na benzinskoj crpki za barke, tu smo se i vjenčali. Marca je u Vrsar dovezao prijatelj iz Italije zbog pecanja, priča nam Maja.
Na pitanje zašto su se preselili u Vrsar kaže:
-Rođena sam u Ljubljani ali dobar dio života živjela sam van Slovenije. Dok sam studirala živjela sam u Ljubljani, Londonu, Cape Townu u Južnoafričkoj Republici i Trondheimu u Norveškoj. Moj muž je rođen u Njemačkoj. Napola je Nijemac, a napola Japanac i Havajac. Živio je i putovao svugdje po svijetu. Po struci sam profesorica engleskog jezika (radila sam u gimnaziji) a muž pravnik (radio kao producent za talk showove u Njemačkoj za SAT1 i PRO7). Oboje smo tražili promjenu u životu i željeli smo biti što bliže moru. I tako smo odlučili prodati stan u Ljubljani i kupiti nekretninu u Vrsaru. To je bilo 2018. godine, prisjeća se Maja.
U Vrsaru imaju svoj fishing lodge: apartmane i uskoro otvaraju dućan s ribolovnom opremom i odjećom. Posjeduju i dvije barke za dubokomorski ribolov i voze goste u lov na veliku ribu/tunu (sportski ribolov). Već su se navikli, prilagodili Vrsaru i lijepo integrirali – stariji sin ide u 3. razred a mlađi od dvije godine u jaslice.
Pitali smo Maju koja je razlika između života u slovenskoj metropoli i Vrsaru.
-Razlika je ogromna. Nas je oduševila škola, kvaliteta i razina nastave, profesionalnost i stručnost nastavnika, prostorije, lokacija. Baš smo bili “blown away”. Dobiješ nastavu na odličnoj razini a i u isto vrijeme toplinu i blizinu. Isto je i s vrtićem… Nevjerojatno. Oprema, ogromne prostorije, igralište kakvog nigdje nema, a tete i ostalo osoblje je takvo da bi se i mi rado vratili u vrtić, našalila se naša sugovornica.
Posebno su se iznenadili kad su dobili prvi račun za vrtić i vidjeli koliko im sufinancira općina.
-Oduševio nas je i ljetni kamp, koji nam puno znači, jer su nam djeca zbrinuta u sezoni kada radimo punom parom. Našeg starijeg sina su oduševili treninzi vaterpola na proljeće. Odlične trenerice, super lokacija i opet besplatno. Nevjerojatna je ponuda aktivnosti za djecu u mjestu s tako malo stanovnika i koliko sve to malo košta. Vrsar ima sve što trebaš. Ako nema u Vrsaru, onda nađeš u Poreču ili Rovinju. Sve je nadohvat ruke. Jako mi se sviđa i to što kao obitelj imamo jednog liječnika (samo maleni ide kod pedijatrice u Poreč) i što idemo kod istog zubara a sve nam je nekoliko metara od kuće. I usluga kod tih liječnika je odlična, brza i sve ide bez nepotrebnih komplikacija. Neću nikad zaboraviti kad su nam rekli da možemo dobiti putne troškove kad smo sina vozili na fizioterapiju u Puli. Moj muž nije mogao vjerovati, a i meni je sve to jako novo, navodi oduševljena sad već – Vrsaranka.
Od prvog dana prije tri godine kada su došli osjetili su se kao doma, jer su bili novi a svi su im rado pomagali i davali savjete. Ipak su morali od temelja organizirati svoj život u novoj sredini, pa im je pomoć domaćih ljudi bila zlata vrijedna. Puno im je značilo što su djeca odmah prihvatila starijeg sina kad su doselili. Ubrzo ga je jedan dječak, s kojim je sad u razredu već treću godinu, pozvao na rođendan kako bi upoznao ostale iz svoje generacije. Isto je napravila i jedna djevojčica. Hrvatski jezik starijem sinu nije bio problem, jer je od prvog dana imao prijatelje i naučio se govoriti i pisati bez ikakvih problema. Sada pomaže i svojim roditeljima kad im treba pomoć i lektorira kada moraju nešto napisati.
„Samo se srami kad je pričam na hrvatskom, jer kaže da nemam pojma“, šali se naša sugovornica. Dodaje da se u njihovom domu najviše priča engleski, zatim zbog mlađeg sina hrvatski, a onda i njemački i slovenski jezik.
Prisjetila se da im je pomogla i Turistička zajednica Vrsar sa savjetima i praktičnim uputama. Tako je bilo i u općini, gdje su, prisjeća se Maja, uvijek bili ljubazni. Za njih je bilo iznenađenje kako su brzo došli na red i kako se općina brine za svoje građane.
Što vam se sviđa u Vrsaru? Što nudi ovo malo mjesto za život? Kakvi su ljudi u Vrsaru, pitamo mi dalje.
-Vrsar ima fantastičnu marinu i jako dobar “vibe”. Ljudi su jako ljubazni, otvoreni, zabavni, welcoming i open-minded. Svi znaju skoro sve o svima ali na dobar način. Ako ne računamo na ovo doba korone, uobičajeno nam je družiti se s prijateljima, jesti, piti, pričati i zajedno loviti ribu.
Ovdje jako malo treba za kvalitetan život. Kvaliteta samog zraka je za čovjeka iz grada nešto što puno znači. Koliko puta sa starijim sinom u Ljubljani nisam u zimi smjela na igralište zbog otrovnih čestica u zraku… Ove zime fali nam klizalište koje je bilo fantastično za druženje i rekreaciju. Nadamo se da će se i to vratiti nakon što korona završi.
Razlika je i u suživotu generacija. U Vrsaru više generacija radi i živi skupa i osjećaj je dobar. Starija djeca čuvaju mlađu. Nonići pomažu u odgoju i Vrsarani više vole djecu od onog na što smo bili navikli. U trudnoći sam, primjerice, imala posebne privilegije (ne treba čekati red i slično), što nam je bilo isto novo, priča Maja i dodaje kako su mnoge usluge dostupnije.
Primjerice, električar, vodoinstalater, zidar, sve imaš ako ne u svojoj, a onda u susjednoj ulici. I nikome nije problem doći kada ih trebaš, pa čak i nedjeljom i praznikom.
Ponekad im nedostaje mogućnost u dućanu kupiti neke namirnice na koje su navikli – najviše za pripremu azijske hrane i svježe začinsko bilje, ali zaključuje Maja – s vremenom saznaš gdje što kupiti ili naručiti. Tako da im je zapravo život u potpunosti zaokružen.
Preseljenjem u Vrsar dobili su sve što su htjeli – more, mir, tople ljude i ugodnu zajednicu te naposljetku daleko kvalitetniji život.
Razgovarala Tanja KOCIJANČIĆ
Fotografije – privatni album
