Početkom rujna u medulinskoj luci pojavila se mediteranska morska osa (Carybdea marsupialis), jedina vrsta kubomeduza koja obitava u Mediteranskom moru.
Tekst i fotografije: Marinko Babić
Kubomeduze (Cubozoa) su razred unutar koljena žarnjaka u kojem su još koralji (Anthozoa), režnjaci (Scyphozoa) i obrubnjaci (Hydrozoa). Žive uglavnom u tropskim morima, a neke vrste kao što je Chironex fleckeri (Australian box jelly) imaju izuzetno jak otrov i svrstavaju se među najotrovnije životinje na Zemlji.
Mediteranska morska osa (Carybdea marsupialis) je prozirna meduza četvrtastog oblika promjera oko 3 centimetra. Na donjim uglovima zvona nalaze se mišićni jastučići – pedaliji, s kojih se spušta po jedna izdužena lovka dužine do 30 centimetara. Zvono i lovke su naoružane žarnim stanicama, a sa svake strane pri dnu zvona nalaze se ropaliji (osjetilne strukture za opažanje svjetla i gravitacije).
C. marsupialis je uglavnom ograničena na Sredozemno more i ujedno je jedina kubomeduza koja živi na Mediteranu. U Jadranskom moru prvi put je zabilježena 1986. godine. Obitava u priobalnim vodama s pjeskovitim dnom i livadama posidonije (Posidonia oceanica), često u lukama i marinama gdje ih privlači umjetno svjetlo (fototaksija).
Pliva brzim kontrakcijama zvona brzinom do 6 m u minuti. Ima relativno sofisticirane oči s lećama, mrežnicom i rožnicom. Zahvaljujući njima uspješno detektira i izbjegava prepreke pa i ljude. Razdvojenih je spolova, nakon oplodnje nastaje ličinka koja se razvija u kubopolip koji se metamorfozira u meduzu.
Mediteranska morska osa je grabežljivac i hrani se beskralježnjacima, najčešće planktonskim račićima (veslonošci, rašljonošci, rakušci), a ponekad svojim otrovnim lovkama „upeca“ i manje ribe, kao što je juvenilni šarun (Trachurus trachurus). Ona je pak hrana morskim kornjačama.
Napomena
Po toksičnosti za ljude u Jadranu je na drugom mjestu, odmah iza morske mjesečine (Pelagia noctiluca), ali za razliku od nje, C. marsupialis zahvaljujući dobrom vidu vješto izbjegava kupače kojima je zbog prozirne strukture praktično nevidljiva.
Prema protokolu prve pomoći Med-Jellyrisk (specifičnom za ovu vrstu), u slučaju uboda treba napraviti slijedeće: pažljivo isprati morskom vodom (bez trljanja), isprati octom ili nanijeti pastu načinjenu od 50 % posto sode bikarbone i 50 % posto morske vode u trajanju dvije minute, ukloniti preostale žarnice i pastu plastičnom karticom, primijeniti topli oblog ili uroniti ubodeni dio tijela u vruću vodu (oko 40-45°C) 10- 20 min. Pri pojavi težih simptoma (grčevi, povračanje, malaksalost) odmah potražiti liječničku pomoć.
Najčešće posljedice kontakta s ovom meduzom su bol, dermatitis i plikovi.
Primjerci na fotografijama imali su zvono širine 2–3 cm, visine 3–4 cm i lovke duljine 15–25 cm. Zahvaljujući dobrom vidu vješto su uzmicale pred objektivom i bilo je teško snimiti vrh klobuka. Nakon snimanja, nekoliko primjeraka je proslijeđeno u Centar za istraživanje mora Rovinj i Aquarium Pula, a o nalazu (Ondina Urti, 11.09.2023.) informirani su Institut za more i priobalje Dubrovnik i Nacionalni institut za biologiju Piran. Prema dostupnim podacima, ovo je prvi potvrđeni nalaz C. marsupialis u hrvatskom dijelu Jadrana.
Izvori
Melissa J. Acevedo Dudley: Biology, ecology and ecophysiology of the box jellyfish Carybdea marsupialis, PhD Thesis, Barcelona, 2016.
S. Piraino, A. Deidun, V. Fuentes, N. D. Yahia, O. K. D. Yahia, M. Marambio, S. Gueroun: Guidelines for the identification of Mediterranean jellyfish and other gelatinous organisms, with a first aid protocol for possible sting treatment, MED-JELLYRISK Project, 2015.
M. Ugrin: Kubomeduze (Cnidaria, Cubozoa), Završni rad, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera,
Odjel za biologiju, Osijek, 2018.
N. Milišić, S. Jukić-Peladić: Glavonošci, meduze i bodljikaši, Školska knjiga, Zagreb, 2020.
https://en.wikipedia.org/wiki/Carybdea_marsupialis
https://ucmp.berkeley.edu/cnidaria/cubozoamm.html
