Nakon što su ishodovane sve potrebne dozvole 25. veljače započela su arheološka istraživanja na lokalitetu Gradina Rašpor u sklopu projekta Kaštelir – Prapovijesne gradine i etnobotanika za održivi turizam i ruralni razvoj – od Krasa (preko Brkina, Ćićarije i Istre) do Kvarnera. Istraživanja je vodila prof. dr. sc. Klara Buršić-Matijašić, a sudjelovali su i prof. dr. sc. Robert Matijašić te doc. dr. sc. Davor Bulić sa Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli.
Lokalitet Rašpor nalazi se u srcu Ćićarije koja je relativno slabo istraženo područje. To je pogranična regija gdje su naselja ovog dijela Istre u prošlosti imala naglašenu fortifikacijsku ulogu. Tijekom prapovijesti bila je to dodirna točka etnički definiranih skupina, istarskog i kontinentalnog prostora (Histra, Liburna, Japoda). Život se odvijao na gradinama/kaštelirima, naseljima brončanog i željeznog doba (posljednja dva tisućljeća pr. Kr.). Gradine ili kašteliri ovog dijela Istre nastali su na strateškim položajima, na glavnim komunikacijskim pravcima.
U antici se formira limes s utvrdama, a tijekom srednjeg vijeka (u doba Bizanta i u franačkom razdoblju) na istim se položajima grade kašteli. Kasnije se na ovim prostorima dotiču političke formacije, Akvilejska patrijaršija odnosno Pazinska grofovija, a povijest kaštela označili su sukobi Venecije i Austrije.
Upravo je Rašpor, arheološki lokalitet smješten na brežuljku Gradina (829 m n/v) oko 600 m sjeveroistočno od naselja Rašpor u Općini Lanišće, slijedio burnu povijest. Mlečani ga zbog strateške važnosti nazivaju „ključem čitave Istre“ (clavus totius Histriae). No danas ostaci ne odaju tragove slavne prošlosti kaštela, možda i rimske postaje, a borova šuma prekriva teren na kojem je vjerojatno bila smještena prapovijesna gradina. Mletačka je Republika 1394. odredila da Rašpor postaje sjedište kapetana, vojnog zapovjednika putem kojeg su Mlečani osiguravali sigurnost Istre. Godine 1511. mletački je kapetan preseljen u Buzet, a kaštel je prepušten zubu vremena.
Do danas na lokalitetu nisu vršena arheološka iskopavanja. U Arheološki muzej Istre u Puli 2005. godine doneseni su ulomci kasnosrednjovjekovne i renesansne keramike. Njihova analiza ukazuje na umjetničko-dekorativne stilove radioničkih centara Padske nizine u razdoblju 15. i 16. stoljeća.
“S obzirom da se lokalitet nalazi na „putu gradina/kaštelira“, od Slovenskog Krasa preko Ćićarije do Kvarnera, u sklopu Projekta, odlučeno je da se izvrše manja arheološka sondiranja kako bismo dobili uvid u kontinuitet naseljavanja i saznanja kojima bismo planirali daljnje korake u istraživanju gradine u cilju razvoja održivog turizma krajnjeg sjevera Istre” kazala je voditeljica arheoloških istraživanja prof. dr. sc. Klara Buršić-Matijašić.
Nakon što je izvršeno Lidar snimanje (snimak koji pokazuje strukturu terena bez vegetacije) te nakon djelomičnog čišćenja istočnog dijela brda od raslinja, na istočnoj terasi postavljene su dvije sonde veličine 5 x 5 m. U sondama su se očekivale materijalni dokazi postojanja prapovijesnog naselja, u prvom redu naseobinske keramike. Nažalost prva sonda dala je negativan rezultat. Više ulomaka keramičkog materijala potvrđuje život na gradini u srednjem i novom vijeku, a pronađeni metalni predmeti (više željeznih čavala četvrtastog tijela, željezna pojasna kopča, okov prozora, dijelovi konjske opreme i ulomci metalnih posuda) zbog svojeg nepromijenjenog oblika i tipologije kroz vrijeme, ne mogu se točnije datirati.
Projektni partner je Istarska županija – Upravni odjel za poljoprivredu, šumarstvo, lovstvo, ribarstvo i vodno gospodarstvo, a izvođač radova jest Zajednica gospodarskih subjekata Kapitel, priopćeno je iz županije.
